Piše mr. sc. Luana Poleis, terapeutkinja i savjetnica za osobni razvoj
Poštovana psihologinjo,
Imam 37 godina, tijekom svog života sam mnogo putovao, radio u inozemstvu, uvijek u traženju idealnog mjesta za življenje. U sebi oduvijek nosim želju da otiđem, odlazim, možda i bježim. Do prije šest godina to nije bio nikakav problem, ali tada sam se oženio i imam kćer od četiri godine. U posljednjoj godini kao da se ponovno upalila neka lampica u mojoj glavi i od tada ne mogu prestati razmišljati o tome da odem i odselim u mjesto u kojem sam živio desetak godina, gdje sam upoznao i oženio svoju suprugu. Nekoliko puta sam i otputovao, sam, ali sam se ubrzo vratio jer mi je jako nedostajala moja obitelj. Da sam sam, ne bih imao problema ponovno se preseliti, ali moja supruga ne vidi razloga za selidbu i ja se osjećam kao da moram birati između svoje ambicije i obitelji. Nažalost, moje misli me nikada ne napuštaju. Već godinu dana, svaki dan, suočavam se sa izborom koji moram učiniti i odlukom koju moram donijeti. Stalno o tome razmišljam, mijenjam mišljenje svakih deset minuta, imam osjećaj da ludim i kao da se loptam između svojih ambicija i odgovornosti oca i supruga. U posljednje vrijeme su se dogodili i napadaji panike i plača, koje do sada nisam nikad imao. Ne znam kako izaći iz ove situacije, nadam se da ćete mi pomoći! Unaprijed hvala
Poštovani,
Kroz Vaše riječi shvatila sam da prolazite kroz specifično razdoblje te da je, u posljednje vrijeme, sukob između želja, koje ne možete ispuniti na željeni način, u Vama probudio anksioznost koja rezultira, kako ih Vi nazivate, napadajima panike i plača. Ono što ću se usuditi primijetiti jest da ste naveli da je se "u posljednjoj godini" javila želja za odlaskom, pitam se u kojim se okolnostima pojavila želja, što je bilo, odnosno što se dogodilo, da Vas je potaklo na razmišljanje o odlasku i ponovnom seljenju. To bi moglo ukazati na to što Vas gura na odlazak, što budi u Vama potrebu za odlaskom te pomoći Vam u razumijevanju zbog čega je poriv za odlaskom nastao i ostaje kroz cijelo ovo vrijeme. Također, opisujete kako osjećate da morate donijeti odluku i odabrati između svojih ambicija i obitelji. Pretpostavljam da se radi o poslovnim ambicijama i pitam se postoji li način na koji se mogu poslovna i obiteljska sfera, na neki način, spojiti ili barem zbližiti. Želim Vam pružiti okvir Vaših misli, obratite pažnju na trenutke u kojima Vam se kroz dan pojavi potreba za odlaskom, i osjećate da raste anksioznost zajedno sa potrebom za odlaskom. To bi bilo od pomoći da, na neki način, osvijestite što se događa i što uzrokuje taj osjećaj u određenom trenutku - radi li se o situaciji, mjestu, ljudima... istovremeno se pitam da li ste porazgovarali sa svojom suprugom o tim napadajima panike i plača, kao i o mislima koje Vam prolaze kroz glavu. Podijeliti s partnerom takve događaje, posebice s emotivnog stajališta, potiče podršku i razumijevanje u vezi. Na taj način možete zajedno pronaći rješenje. Obzirom da su stanja anksioznosti sama po sebi kompleksna, podijeliti svoje osjećaje i brigu sa voljenom osobom može biti od velike pomoći. Razumijevanje vlastitog stanja, osjećaja, kao i osvještavanje svojih strahova može biti odličan početak za rad na sebi. Život nije crno - bijel, postoji mnogo boja i različitih odabira. Otvorite svoje misli i svoje srce, imamo mnogo mogućnosti tijekom našeg života. Raditi na sebi nije jednostavan zadatak, ali kada si dozvolite razumjeti sebe ulazite u promjenu. Leonard Huxley je rekao: "Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promijeniti, a to ste Vi sami". Hrabro krenite naprijed, pogledajte stvari iz drugog kuta, dozvolite si razumjeti vlastite potrebe i promjene, a pritom ostanite fleksibilni prema svojoj obitelji. Obitelj je utočište, a posao vjetar u leđa. Moguće je ploviti zajedno morima mogućnosti, na sigurnoj obiteljskoj lađi, koju svakodnevno njegujemo, dok nam vjetar u leđa daje mogućnost novih spoznaja.