Poštovana psihologinjo,
zanima me da li se mogu kontrolirati emocije. Kada me netko povrijedi ja osjećam tugu, a voljela bih da se mogu naljutiti i drukčije reagirati. Imam osjećaj da neću moći zatvoriti to poglavlje dokle god se ne naljutim kako treba. Unaprijed hvala
Poštovana,
kontrolirati emocije? Vrlo zanimljivo pitanje. Emocije su zapravo odraz našeg instinkta. Provedena su mnogobrojna istraživanja koja su pokazala da zapravo emocija, bilo koja, kao biološka reakcija traje svega 90 sekundi, a nakon 90 sekundi ostaje emotivno stanje u kojem, na neki način, odabiremo biti. Što možete još učiniti da riješite tu situaciju, a da pri tome ne kontrolirate emocije? Tuga sama po sebi nije nužno nepovoljna za zatvaranje poglavlja. Ne znam o čemu se u vašoj situaciji radi, ali ponekad moramo jednostavno odžalovati nešto što se dogodilo - od sitnice koje nam se dogodila, do nekog većeg događaja. Što biste ljutnjom i bijesom postigli, a što mislite da tugom ne možete?
Poštovana,
jako me zanima kako preboljeti bivšeg partnera. Da vrijeme liječi sve rane, više ne vjerujem. Svjesna sam da sam ja bila ta koja je prekinula vezu jer jednostavno više nije išlo, dosadilo mi je i nikako se nije mogla ni u šta razviti. Međutim, i nakon punih šest mjeseci, ja se još uvijek uhvatim kako razmišljam o njemu i mislim da bi možda ipak mogli pokušati, da ljubav sve pobjeđuje, a već slijedeći dan ni sama u to ne vjerujem i prisjetim se svega što nije funkcioniralo i mislim da to ne bi mogla proći više nikada. Kao začarani krug između nadanja, ljubavi, bijesa, tuge, nostalgije do potpunog otpora. U čemu je zapravo stvar? Loš način komuniciranja je zapravo samo jedan mali dio te priče, bilo je tu svačega. Nedostaje mi, stalo mi je do njega, kopka me nešto da ne bih smjela dopustiti kraj toj priči. Postoje li ljudi koji se zavole ali jednostavno nisu jedno za drugo, nisu kompatibilni?
Poštovana,
pitanje koje mi se nameće je: što vam zapravo nedostaje? Na početku ste napisala da ste vezu prekinuli, jer se ona više nije mogla razvijati te da vam je dosadila. Jeste li sigurni da vam nedostaje on? Pitali ste me kako zaboraviti i preboljeti bivšeg? Mislim da je vrlo bitno naglasiti da svatko ima svoje vrijeme i svoje resurse s kojima izlazi na kraj odnosno bira novi početak. Svaka veza, neovisno o trajanju, ostavlja za sobom neki trag koji nas može poučiti ili zakočiti - ovisi o nama samima, i o našem odnosu prema toj vezi. Postoje ljubavi koje su nemoguće, zabranjene ili racionalno neželjene. Postoje oni koji ostaju i bore se, kao i oni što odlaze, jer smatraju da ljubav nije borba. Što želite vi? Što tražite od sebe i od partnera? Često pobjegnemo u stare luke kad nas plaše novi izazovi, misleći da ćemo tamo pronaći utjehu, zaboravljajući da smo zapravo od tamo, iz nekog razloga, već otplovili.
Poštovana psihologinjo,
namjerno sam pobacila prije otprilike deset dana. Odluka je donesena svjesno jer, da sada ne objašnjavam sve razloge, to bi jednostavno uništilo previše života, a ja se ne bih mogla brinuti za to dijete. Još uvijek tugujem, ne mogu spavati niti jesti. Jedan dio mene si ne može oprostiti dok drugi tvrdi da je to bila sasvim opravdana i točna odluka. Što mogu sada učiniti? Kako da se oporavim i vratim u normalan život?
Poštovana,
iz vaših riječi moglo bi se iščitati mnoštvo osjećaja. Smatram da je ova tema vrlo osjetljiva te da je o njoj vrlo reduktivno napisati odgovor u nekoliko rečenica. Mislim da bi bilo vrlo dobro da se oslonite na osobe koje su vam u blizini, da podijelite to što osjećate s nekim u koga imate povjerenja i znate da će vas razumjeti i dati podršku. Najgore je zatvoriti se u sebe i svoje žalovanje. Uzmite vremena za sebe te razmislite bi li bilo dobro da porazgovarate sa stručnom osobom.
Piše mr. sc. Luana Poleis, terapeutkinja i savjetnica za osobni razvoj