Dobar dan,
Imam sina od pet godina. Jako je živ, i pametan. Prije par dana tete u vrtiću su mi rekle da ima nerazvijenu pažnju. Ne želi crtati, bojati ništa s olovkom, pjesmicu nauči prvi ali pjeva ne kada treba, nego kada on to želi. Više se voli igrati sa curicama. Nije nasrtljiv, ne voli se tući, i tako ukratko – možete li mi reći da li je to zabrinjavajuće i što da radim da potaknem njegovu pažnju?
Hvala, jedna mama
Poštovana,
S djecom je potrebno kontinuirano raditi kako bi omogućili njihovo cjelokupno razvijanje. U kratkim razdobljima moguće je učiniti veliki korak. Za poticanje pažnje dobro je pronaći njemu zanimljiv sadržaj, a da ne uključuje samo gledanje televizije odnosno crtića. Taj, novi sadržaj, probuditi će njegov interes te zaokupiti njegovu pažnju. U dobi od pet godina s djetetom možete igrati memory s različitim dječjim motivima ili motivima iz svakidašnjeg života. U početku igrajte "otvorenih karata", zatim postepeno možete učiniti igru težom. Društvene igre osim što potiču razvijanje pažnje, odnosno koncentracije, potiču i poboljšavaju socijalne vještine. Činjenica koju navodite, odnosno da se igra više s djevojčicama nije apsolutno zabrinjavajuća, bitno je da radi ono što potiče njegovu sigurnost i samopouzdanje. Igračke i igre, nažalost, društvo nerijetko pripisuje muškom ili ženskom spolu. Dopustite djetetu da bude dijete, da se igra i stvara svoj karakter. Naposljetku, nikad nije dovoljno rano da biramo sa kime se želimo družiti.
Poštovanje,
Javljam vam se s jednim upitom i preporukom. Naime, riječ je o 11-godišnjem dečku kojemu je možda potrebna stručna pomoć. Dečko je dijete rastavljenih roditelja, živi sa majkom i njezinim partnerom te njihovim djetetom koji ima godinu dana. S druge strane je tata, ja kao njegova supruga i drugo dvoje djece. Do prije godinu dana, moglo bi se reći da je bilo sve u redu, no onda se nešto prelomilo. Kad je kod nas, poslušan je i pristojan. Ne prigovara i surađuje. Kada, primjerice, njegova majka zove na telefon ne želi da se javimo i pravi scene. Kad ode, njoj priča kako ga mi maltretiramo, tučemo, izgladnjujemo, kako me želi ubiti i slično. Majka navodi kako više ne može s njim, da stalno ucjenjuje, da viče, histerizira. Dogodilo se da kad viču na njega, on pobjegne u šumu. Namjerno ne uzima mobitel, ne dolazi na vrijeme kući. Odlazi po nepoznatim kućama kako bi zvao majku ili oca da dođu po njega jer je pogriješio sići s autobusa i slično. Mi tražimo neki savjet ili preporuku kako reagirati na takve stvari. U školi zeza cure i zna pretjerati. Govore mu kako je glup, osjeća se neprivlačno i postepeno razvija komplekse. Kako možemo na to utjecati i promijeniti?
Puno hvala!
Poštovana,
Situacija koju opisujete vrlo je ozbiljna. Prije svega, vrlo su osjetljive godine dječaka kojeg opisujete. Ulazak u pubertet, utjecaj hormona i pritisak društva čine da se djeca bore za svoje mjesto u društvu. Roditelji su navikli da su u pubertetu djeca često buntovna i svađalice, ali ponekad je dovoljno smireno razgovarati, te strpiti se kako bi se sve riješilo na najbolji mogući način. Njemu se situacija otežava jer, osim za borbu unutar društva, bori se i unutar svoje obitelji. Uvijek savjetujem iskren razgovor, to bi i u vašem slučaju bio dobar početak. Razgovor majke, oca i dječaka. Ne zato što bi vas na taj način netko isključio, već zbog potrebnog naglaska da su oni njegovi roditelji i kao takvi surađuju i razgovaraju bez obzira na rastanak. Preporučljivo je da iskažu svoju zabrinutost glede njegovog ponašanja. Naravno da, ukoliko razgovor ne bude urodio nikakvim prijedlogom ili dogovorom, možete se obratiti psihologu za savjetovanje i terapiju. Time ćete olakšati dječaku da izbaci svoje negativne osjećaje i negodovanja. Istodobno pomoći će i roditeljima i partnerima, shvatiti cjelokupnu situaciju. Cilj mora biti pronaći za njega najbolje rješenje.