Poštovana psihologinjo,
Molim vas, objasnite mi vaše stajalište oko fizičkog kažnjavanja djece. Unaprijed hvala.
Poštovani,
Odgoj djece se kroz vrijeme vrlo mijenjao, a tako i njegovo jednostavno poimanje. U prošlosti, fizičko kažnjavanje djece je bilo smatrano kao obavezni dio roditeljstva. Na sreću, razvojem društva i savjesti pojedinaca fizičko kažnjavanje polako odlazi u prošlost.
Osobe koje postavljaju pitanje oko fizičkog kažnjavanja djece i njegovog korištenja kao odgojnog sredstva, povlači upitnost ovlasti roditelja svakog djeteta. Moje je osobno mišljenje da je fizičko kažnjavanje potvrda nemoći roditelja pred djetetom. Fizičko kažnjavanje djece koristi se kada roditelji više "ne znaju što bi drugo mogli".
Do fizičkog kažnjavanja dolazi kada roditelji više nisu u stanju argumentirano i razgovorom riješiti nesporazum s djetetom. Kako do takvih situacija ne bi dolazilo, potrebno je raditi na sebi kao roditelju od prvih dana djetetovog rođenja, a i prije. Što to znači? Da je potrebno razvijati strpljenje, ali i razumijevanje djeteta koji je jedinstvena jedinka i sama po sebi različita.
Nerijetko se dešava da roditelji gube strpljenje jer dijete, i nakon što smo mu više puta objasnili, ne razumije. U tim situacijama preporučljivo je da se roditelj priupita da li je možda on u krivu i ne koristi li pogrešne riječi da bi nešto opisao.
Osobno sam protiv fizičkog kažnjavanja, protiv nanošenja boli kako fizičke tako i psihičke jer sam uvjerena da stalnim radom na sebi i kroz djecu možemo doseći rezultate kakve želimo. Roditeljstvo nije lako, ali nije (uvijek) lako biti dijete.
Poštovana,
Jedan moj dobar poznanik često mi govori da je moguće sve dostići ako to zbilja jako želimo. Kaže da je talent loše iskorištena, odnosno izmišljena, riječ, da u prirodi to, u biti, ne postoji. Ono što on govori jest da možemo biti svi talentirani ako to želimo i vjerujemo u sebe i svoje sposobnosti.
Inače se bavi savjetovanjem, a da to nije nikad završio, samouk je i uspješan. Provodi dane za kompjuterom slušajući svoje uzore i baveći se marketingom na internetu. Živi s roditeljima iako mu je 36 godina pa ga stoga malo teže zamišljam kao uzor. Volio bih čuti vaše mišljenje – što mislite jesu li njegove tvrdnje osnovane? Može li zaista svatko postati što god želi? I može li se to dogoditi samo zato što je odustao od isprika i vjeruje da zaslužuje to što želi?
Unaprijed hvala, Alen
Poštovani Alene,
Mislim da vaš poznanik nije potpuno u krivu. Ljudi vjeruju u ono što žele vjerovati i dostižu ciljeve koje, zaista, žele dostići. U osnovi priče i tumačenja vašeg prijatelja, postoje elementi odluke, motivacije i upornosti. Mnogo puta kada nešto odlučimo, odustajemo stići do rezultata upravo zbog straha od neuspjeha.
On je taj koji nas odvaja od željenog cilja, način da se obranimo od neugodnih osjećaja i situacija. Najlakše je odustati, posustati i promijeniti metu. Treba biti svjestan da tako nećemo nikad doći do rješenja, do cilja odnosno do zadovoljstva. To nisu mehanizmi koje je moguće izmijeniti preko noći. Potrebno je puno truda, upornosti i dosljednosti. Treba uzeti u obzir kako i koliko, utječu drugi ljudi na nas i na dostizanje naših ciljeva.
Da li zbilja talent postoji teško je jednostavnim riječima definirati. Svakako bih rekla da smo svi naklonjeni prema jednoj grani, primjerice umjetnosti, informatici, jezicima… Da li ćemo u tome biti uspješni ili ćemo odabrati neki drugi put, a u njemu uspjeti, ovisi o našoj odluci i iskrenoj želji da isto ostvarimo. Činjenica je da, u današnjem svijetu, mnogi (a prvenstveno mlađi, oni do 35 godina) ne znaju što žele.
Gube se između svojih želja i onih kojih vide ili čuju oko sebe. U životu treba ostati pozitivan i ostati svoj. To je jedini način za uspjeh: zdravlje, sreću i ljubav – jer je to jedino što zbilja svi želimo i što nam je potrebno. (Luana Poleis)
Imate li problema sa sinom ili kćerkom? Ne slažete se najbolje sa svojim šefom? Naljutili ste se na prijateljicu? Kako ćete prekinuti dugogodišnju vezu? Na ova i slična pitanja, dileme, slutnje i probleme, pomoć možete potražiti od naše psihologinje, mag. Luane Poleis. Pitanja možete poslati na e-mail adresu: redakcija @glasistre.hr i [email protected] <mailto:[email protected]>, odnosno običnom poštom na Glas Istre, 52100 Pula za rubriku "Umijeće života".