Poštovana psihologinjo, pišem vam za svog dečka. Zajedno smo već osam godina, ali problem koji imamo sve to vrijeme nismo uspjeli riješiti. On ima 39, ja 34 godine. Nismo mnogo napredovali, a pritisak na nas od strane naših roditelja da osnujemo obitelj i imamo djecu sve je veći. Nikome nisam, nismo, otvoreno priznali u čemu je problem. Štoviše, prvih par godina veze nisam toga ni bila svjesna. Bila sam mlada i šašava. Da danas imam taj mozak, drukčije bih reagirala. Moj dragi je svaku večer pio da bi lakše zaspao. Onda sam to pripisivala njegovu načinu borbe protiv stresa. Radio je puno, na poslu mu je bilo teško. Često sam i ja sa njim popila čašu vina ispred televizije. Stvari su se počele komplicirati kada su čaše postale butelje, a boca piva nije bila dovoljna. Došli smo do toga da je navečer znao popiti i šest boca piva ili dvije butelje vina. Dogovorno je prestao to raditi. Iako je prošlo već dva mjeseca, on je i dalje gnjevan, nervozan, ne spava, stalno se svađa kao da mrzi cijeli svijet. To sve već predugo traje, i sam je toga svjestan, ali ne znam što da mu savjetujem, što može napraviti – što možemo napraviti. Mislim da mu mogu biti od velike pomoći, ali voljela bih potvrdu stručne osobe. Unaprijed hvala na odgovoru! Ana B.
Poštovana Ana B., lijepo je što se brinete za svog partera, i dobro ste uočili da mu u ovoj fazi života možete biti velika podrška. Prvi korak ste već učinili, odnosno otvoreno porazgovarali i došli do zaključka da problem postoji. Apstinencija je sigurno dio rješenja problema, ali problem ne možete rješavati sami. Kao što i sama navodite, već dva mjeseca apstinencije, a nezadovoljstvo je i dalje očito. Potrebna mu je stručna pomoć. U Rijeci, Puli, Rovinju kao i u drugim većim gradovima diljem Hrvatske možete potražiti stručnu pomoć u slučajevima liječenja alkoholizma. Obično se radi o udrugama liječenih alkoholičara ili centrima za izvanbolničko liječenje ovisnosti. Takvim se institucijama morate obratiti osobno, odnosno zajedno s vašim parterom. Liječenje ovisnosti je dug i mukotrpan trud. Iako ljudi govore da su ovisnici i osobe bez budućnosti, kako alkoholičari tako i narkomani, mnoga istraživanja i svjedočanstva dokazuju upravo suprotno. Stručnjaci koji se bave ovisnicima često opisuju problem ovisnosti kao šećernu bolest. Uz edukaciju i rad na sebi, naučiti živjeti bez određenih supstanci je moguće. Prije svega morate sebe preispitati jeste li spremni na tu nepoznatu borbu i avanturu. Nakon što ste to učinili, porazgovarajte još jednom sa svojim partnerom i predložite mu da potražite pomoć stručnih osoba koje mogu olakšati i ubrzati put prema zdravom životu vašeg partnera i dokazati vam da niste sami.
Poštovana, imam kćer od šest godina kojoj je dijagnosticiran autizam. Kako su nam priopćili dijagnozu, odmah smo se pokrenuli i intenzivno radili s njom. Vodimo je na jahanje, plivanje, pokušavamo je stimulirati igrom. Izborili smo se da odlazi logopedu na vježbe jednom tjedno. Kako su nas savjetovali, slažemo puzle, crtamo, odlazimo u parkove da bi se susretala s drugom djecom. Moram biti objektivna i priznati da niti nakon godinu dana tako intenzivnog rada ne vidimo nikakve pomake. Tužna majka
Poštovana, iz vašeg pisma primjećujem da ste poduzeli sve što ste mogli da biste potaknuli jezični i socijalni razvoj vaše kćeri. Vježbanje govornih organa, uz pomoć logopeda, možete poticati i kroz svakodnevne aktivnosti puhanjem mjehurića, sviranjem usne harmonike ili flaute, pijenjem na slamčicu. Kod autizma je situacija takva da je potrebno mnogo, i na različite načine, stimulirati dijete a da nismo sigurni kada ćemo vidjeti rezultate našeg rada.
Važno je da i dalje potičete situacije u kojima je okružena drugom djecom i uključena u njihove aktivnosti. To je prirodni oblik stimulacije socijalnih vještina, govora i jezika. Nastavite sa svojim radom, sigurna sam da uz strpljenje, pomak neće izostati. (Luana POLEIS)