U sklopu 14. međunarodnog festivala komornog teatra Zlatni lav sinoć je u umaškoj Galeriji Marin otvorena izložba ovdašnje svestrane umjetnice Slavice Marin "Postapokaliptični ethno".
- Riječ je o prazniku za oči, ostvarenom estetskim recikliranjem vrećica za kupovinu i otpad. Pritom nam se nameće vizija postapokaliptične umjetnice koja, usamljena na deponiju, pletući najlon-tapiserije pokušava sačuvati iluziju o domu i zajedništvu, izrekao je na otvorenju izložbe ravnatelj Gradske knjižnice Umag Neven Ušumović.
Osobitu ulogu u njezinim istraživanjima i obradi umjetnih i prirodnih materijala ima tzv. narodna umjetnost - postupci i vještine oblikovanja koji se vežu za tradicijsku kulturu. Slavica Marin oslanja se na estetsku djelatnost žena u ruralnim krajevima, na tradiciju izrade narodne nošnje, kao i ukrasnih predmeta za dom.
U konceptualnim djelima umjetnice ovo referiranje na ruralni svijet, njegovu tradiciju, estetiku, oblike i materijale, svakako signalizira naznačeni vitalizam, odnosno vezu sa Zemljom, današnjim jezikom govoreći - ekološku svijest.
- U njezinim djelima primjetan je ironični odmak, štoviše provokacija koja se krije u spajanju nespojivog - suhe, falusodne tikve i zarđalog željeza; vunice i plastične, instalacijske cijevi, bakrene niti i konca. U njezinim grotesknim instalacijama dolazi do sraza udaljenih civilizacijskih epoha - predmodernog i postindustrijskog doba, na jedan nepretenciozan, zaigrani način.
Ipak, iako na prvi pogled njezino djelo obiluje humorom, erotičnošću i uopće afirmacijom života, radovima Slavice Marin može se prići i sa sjenovite strane - veliki dio njezinog opusa podsjeća na prijeteću nakupinu disfunkcionalnog, postapokaliptičnog smeća, podvrgnutog procesima estetizirajuće mutacije, pojasnio je Ušumović.
Najlon-tapiserije Slavice Marin jednako se tako mogu "čitati" u igri svjetla i sjene. Tradicionalno pletenje tapiserije u funkciji je apstraktne ritmizacije i ispitivanja različitih kombinacija jarkih i nježnih nijansi boja, kao i tekstura najlonskih vrećica od kojih su izrađene. (T. KOCIJANČIĆ)