"Kad imaš malu barku kao što je moja, dugu šest i pol metara, na koju stane 120 mreža, i kad ti uzmu ili unište njih pedesetak – uništili su te. Mene su gotovo uništili!", ogorceno je konstatirao umaški ribar Davor Rašin, kojemu su iz mora nestale 22 mreže, svaka duga 18 metara, a ukupna šteta iznosi 4.400 kuna. To ce vrlo teško prebroditi, buduci da drugih izvora prihoda nema, a krediti redovito stižu na naplatu.
Kako veli, opravdano sumnja na kocare, koji po propisima na ovom podrucju mogu bez ogranicenja ribariti i potezati mreže od jedne nauticke milje od obale prema pucini, i nerijetko uzrokuju štete malim ribarima koji imaju pravo ribariti unutar šest milja od obale te ostavljaju svoje mreže na oznacenim pozicijama. U ovom slucaju pretpostavlja da se ne radi o nekom od kolega s Umaštine i iz ovog dijela Istre.
- Na radaru sam primijetio jednu vecu brodicu blizu mreža. Brodica je ubrzo nestala, a ja sam mogao samo ustanoviti da su nestale i mreže. Odmah sam se javio putem radiostanice i iduca dva sata sam molio da mi vrate mreže… Krivci mi se nisu javili, ali jesu drugi ribari, koji su mi rekli da sam naivan ako se nadam da ce mi to netko vratiti, ispricao je Rašin.
Policiji ovaj dogadaj nije prijavio, poucen iskustvom od prije tri godine, kad mu je nestalo 60 mreža i kad se nakon dvosatnog razgovora u policijskoj postaji ništa nije dogodilo. - Na kraju nisam ni potpisao prijavu. To je "potrošna roba" i ako nekoga ne uhvate na djelu teško je bilo što uciniti, smatra.
Najvecu štetu doživio je prošle godine, kad je ostao bez 120 mreža, a u slicnim su problemima i drugi ribari, propisima ograniceni na more do šest milja od obale, od kojih su svi koji su bacali mreže tijekom prošle godine bili ošteceni, veli on.
- Kocari love što bliže obali, a mogu to ciniti i nocu i tada zahvatiti mrežu koju nisu vidjeli. No, oni rade po važecim propisima. Ocekujemo da ce se ulaskom u Europsku uniju ti propisi promijeniti i njihov rad ograniciti na podrucje dalje od obale... Možda je došlo vrijeme da se o tome ozbiljno porazgovara u ribarskim udrugama, a ako se ne možemo medu sobom dogovoriti, neka se problem trajno riješi na državnoj razini, zakljucuje Rašin.
- Svake se godine u listopadu, studenom i prosincu, u vrijeme najvece
koncentracije posla i ribarskih alata, ponavlja ista prica. U njoj
slabo prolaze mali i neiskusni ribari koji premalo koriste mobitele i
radiostanice te nedovoljno vode racuna o svojim mrežama. U vecini
slucajeva sami su krivi za štete koje im se dogadaju, jer nijedan kocar
sigurno nece namjerno zakvaciti i odnijeti mrežu. Kocari, uz to, vrlo
rijetko rade nocu, posebno kad je sezona listova, tvrdi predsjednik
Ceha ribara Istre Tonci Trevižan, koji je i sam jedan od umaških
mrežara.
Istaknuo je da su dogovor i suradnja postignuti izmedu kocara i mrežara
na ovom dijelu Jadrana drugdje rijetkost, da mrežari kocarima
ostavljaju otvorene koridore i obavještavaju ih o pozicijama na kojima
su spustili mreže.