Ante Babić, umaški antifašist i intelektualac čije ime nosi Pučko otvoreno učilište i koji je život izgubio 6. svibnja 1944. u sukobu s njemačkom vojskom, godinu dana prije oslobođenja grada, dobio je još jedno vrijedno priznanje.
Njegova bista svečano otkrivena u parku Učilišta, pred brojnim predstavnicima gradske vlasti, POU-a i građanima, čime mu je odana dužna počast. Bista je djelo akademskog kipara Mate Čvrljka, a nalazi se pored još jednog istaknutog pojedinca s ovih prostora koji je obilježio povijest – biste poznatog književnika rođenog u Materadi Fulvija Tomizze.
Babić se kao mladi čovjek i intelektualac, rođen 1916., nije mogao pomiriti s nasiljem i represijom koju je predvodio fašistički režim, zbog čega je uhićen i zatočen u tršćanskom zatvoru, a kasnije i na otoku za političke zatvorenike Ventotene u Tirenskom moru.
Ondje su bili i drugi intelektualci koji su se otvoreno protivili Mussolinijevom despotizmu, istaknuto je na kratkoj svečanosti. Na tom je otoku bio i istaknuti socijalist i budući predsjednik Italije Sandro Pertini koji je u svojoj autobiografiji "Sei condanne, due evasioni" opisao djelovanje fašističkih tajnih službi i progon antifašista. U jednom odlomku te knjige, u kojem je opisao dramatične trenutke nakon svrgavanja Mussolinija, spomenuo je i Umažanina Antonija Babicha.
Babić je zajedno sa svima njima bio uključen u rad odbora kojeg su osnovali politički zatvorenici koji su se zalagali da svi zatočenici što prije napuste otok i vjerojatno je jedan od onih koji su sudjelovali u raspravama i osmišljavanju čuvenog «Manifesta s otoka Ventotene» pod naslovom "Per un' Europa libera e unita. Proggeto d' un manifesto/Za slobodnu i ujedinjenu Evropu. Projekt jednog manifesta".
Kad je napustio otok Babić, u partizanima zvani Šime, ubrzo se priključio Narodnooslobodilačkom pokretu. Smrt je dočekao kod Račje Vasi, gdje je ustrijeljen i ubijen.
- Ovo je priča o iznimnom borcu za ljudska prava koji nije pokleknuo pred fašističkim terorom, već se s oružjem u ruci borio protiv zla i nepravde. Nažalost, nije dočekao slobodu, ali njegovi su se ideali ostvarili – slobodna i ujedinjena Europa, napomenuto je prigodom otvorenja biste, kojom su mu se sugrađani trajno odužili. (T. KOCIJANČIĆ)