Karlo Radolovic odlazi u mirovinu. Iako je uvjete za nju stekao prije nekoliko godina, na taj se potez odlucio tek sada, kad ce navršiti 68.
Najavio je to u intervjuu za Jutarnji list. Obrazlažuci svoju odluku, rekao je da je odlucio otici kada je shvatio da vikendom dobro spava, a da cim dode ponedjeljak pocinje nerviranje. "Nema to veze s Uljanikom, nego iskljucivo s našim resornim ministarstvom, s ljudima s kojima se jednostavno ne razumijem ili, bolje receno, oni nas ne razumiju", rekao je Radolovic i pojasnio da ne mogu doci do informacija o cemu se razgovara ili što se uspjelo dogovoriti s Europskom komisijom, kojoj su poslani hrvatski predstavnici koji nisu iz brodogradevne struke.
Ubrzo odlazi i Brajkovic?
Veli da u buducnosti ne namjerava sudjelovati u upravljanju Uljanikom jer to nije dopustio ni onima prije njega pa nece ni sebi. Ne misli se ni vracati u upravnu zgradu, a s kolegama ce i dalje igrati tenis i kartati. Ipak, donedavnim kolegama porucuje da je tu ako ga budu trebali. Radolovic je u intervjuu otkrio još jednu tajnu o sebi: do diplome je zaradivao novac kartanjem, a nakon toga je kartao samo iz hobija. No, dodao je da je na posao prenio kockarski nerv, odnosno hladnu glavu, koncentrirano brzo razmišljanje i donošenje odluka.
Prije cetiri godine Karlo Radolovic je prepustio rukovodece mjesto u Uljaniku svom dotadašnjem zamjeniku Antonu Brajkovicu, koji ce za devet mjeseci navršiti 65 godina, cime ce takoder steci uvjete za mirovinu. No, hoce li ostati na celu pulskog brodogradilišta još koju godinu ovisit ce prije svega o njemu. Do odlaska trebao bi pripremiti teren za svog nasljednika, a najcešce spominjano ime proteklih je nekoliko godina bio Marinko Brgic, predsjednik Uprave Uljanik Brodogradilišta. Da se Brgicu priprema teren u celništvu Uljanika moglo se vidjeti i prilikom ovomjesecnog susreta s premijerkom, kada je domacin u njezinom obilasku bio upravo Brgic, a ne Brajkovic, dok Radolovic nije izašao iz upravne zgrade s ostalima kada su ispratili Kosor.
Davne 1973. Radolovic je postao pomocnik direktora Uljanika, a u taj je tim 1976. ušao i Brajkovic. Potom je 1979. Radolovic postao celnik tvrtke, a Brajkovic njegov zamjenik. Zamijenili su mjesta 2006. Sadašnjim umirovljenjem Radolovica i mogucim skorim odlaskom Brajkovica za kormilo Uljanika bi 2012. mogli doci novi kapetani, nakon više od tri desetljeca.
Prodao Uljanik Plovidbu
Jedna od najvecih zamjerki na rad Karla Radolovica jest što je iz Uljanika izdvojio najuspješniji dio - tvrtku Uljanik Plovidbu, koju je prodao radnicima Uljanika. Velike pakete dionica nisu stekli varioci i brodomonteri, vec clanovi uprava tvrtki iz sastava grupe Uljanik. Samo je u proteklih sedam godina Plovidba isplatila 82,5 milijuna kuna dividende tim dionicarima, a oni su istodobno akumulirali 522 milijuna kuna gubitaka u tvrtkama iz sastava grupe Uljanik u kojima su direktori.
Radolovicu je u proteklih sedam godina Uljanik Plovidba isplatila 3,65 milijuna kuna dividende. On je u tu tvrtku uložio 9,33 milijuna kuna u cetiri dokapitalizacije u proteklih šest godina, a pritom nije prodao niti jednu dionicu, vec je prenio dio dionica (ne zna se kome) 2009. i 2010. godine, kada su vrijedile 6,2 milijuna kuna. Kad je tržišna kapitalizacija Plovidbe na burzi bila na vrhuncu, njegov je dionicki portfelj u tom društvu bio procijenjen na 75 milijuna kuna. Padom cijena dionica njegov se portfelj ispuhao, a sada vrijedi 12 milijuna.
Radolovic je u intervjuu izjavio da ga materijalno nikad nije impresioniralo i stoga ce mu vjerojatno biti svejedno koliko ce mu iznositi mirovina. Vjerojatno mu ni placa, nešto manja od 17 tisuca kuna, nije mnogo znacila kada je godišnje od Plovidbe dobivao i po 850 tisuca kuna dividende.