Pulsko preuzimanje riječkog brodogradilišta nije se dogodilo uz zvuk tamburica, pečene janjce i volove na ražnju, kao što je to u Splitu "profeštao" novi vlasnik njihovog škvera, koji se već našao pod povećalom Porezne uprave.
Bez puno pompe i u tišini, što je i inače njima imanentno, uljanikovci polako, ali sigurno hvataju i preuzimaju konce novog ustroja i integracije 3. maja u Uljanik grupu. Razgovor s novim čelnikom Uljanik grupe Giannijem Rossandom započinjemo pitanjem što je istina od silnih nagađanja oko privatizacije 3. maja.
- očno je da smo bili zamoljeni da izađemo s ponudom za kupnju 3. maja za kojeg se, nakon što je propao i treći pokušaj njegove prodaje, nitko više nije javio. Da to nismo učinili, bojim se da bi priča oko 3. maja imala loš kraj, a tisuće radnika ostale bi bez posla.
S druge strane, nitko ne ulazi u poslovne akvizicije, a da u tome nema interesa. No, to nije kratkoročno spašavanje, već dugoročno osnaženje Uljanik grupe. Danas su svi, ne samo naša branša, u poteškoćama, ali ovo vrijeme treba iskoristiti da se pripremimo za ono što dolazi sutra.
- Vjerojatno baratate nekakvim procjenama koliko će se tom sinergijom uspjeti smanjiti troškove.
- Naša se procjena vrti oko 20 posto, no mislim da će te uštede biti i veće jer planiramo bitno skratiti vrijeme gradnje brodova. Kad oba brodogradilišta dovedemo na isti tehnološki nivo, a to znači da će kod ugovaranja brodova biti svejedno gdje ćemo ih graditi, na pulskim ili riječkim navozima, bit ćemo u stanju ponuditi značajno kraće rokove za serije brodova te bolje cijene.
- O kolikom skraćivanju rokova govorimo?
- Riječko i pulsko brodogradilište danas zajedno otprilike mogu svaka tri mjeseca porinuti jedan brod. Vjerujemo da taj rok možemo skratiti na mjesec i pol. Govorimo o, uvjetno rečeno, klasičnim tipovima brodova kao što su brodovi za prijevoz automobila, "bulkovi", razne vrste tankera. (razgovarala O. ANTEŠIĆ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU