Prvi hrvatski ulični časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama "Ulične svjetiljke" daje priliku beskućnicima da prodajom časopisa zarade dovoljno novca da unajme sobu ili manji stan te da postupno sa sebe skidaju stigmu da su opasni za društvo, riječi su kojima je glavni urednik "Uličnih svjetiljki" Siniša Pucić u razgovoru za Hinu opisao glavne razloge pokretanja časopisa koji je u rujnu ove godine ušao u šestu godinu.
"Časopis smo nazvali 'Ulične svjetiljke' da pokažemo kako su beskućnici nepravedno stavljeni u kutak, u tamu u kojoj ih nitko ne želi vidjeti, kao da ne vrijede kao ljudi, a oni i te kako imaju što pružiti, duhovno ili talentima, i to kroz njihove životne priče, pjesme i crteže nastojimo pokazati", objasnio je Pucić.
Istaknuo je da se prodajom časopisa iz ruku beskućnika javnost želi senzibilizirati za siromaštvo i socijalnu isključenost, o čemu u drugim medijima, smatra, gotovo nema prilike ništa pročitati.
Objašnjavajući kako je pokrenut časopis, Pucić je podsjetio da je u ožujku 2007. franjevački svjetovni red Mjesno bratstvo Trsat iz Rijeke otvorio prvo riječko prihvatilište za beskućnike?Ruže sv. Franje. "Nakon nekoliko mjeseci uvidjeli smo da korisnicima možemo ponuditi više od kreveta i hrane pa su u rujnu 2008. pokrenute 'Ulične svjetiljke' kao jedan od volonterskih programa radi resocijalizacije socijalno isključenih ljudi", podsjetio je Pucić.
Dodao je da je projekt inspiriran sličnim projektom u Sloveniji, da sličnih projekata ima u mnogim zemljama te da se pokazao više nego opravdanim jer je 27 brojeva tiskano u 350.000 primjeraka i sve je prodano na ulicama hrvatskih gradova.
Na pitanje koliko se rad na takvom časopisu razlikuje od ostalih novinarskih ili uredničkih poslova, glavni urednik "Uličnih svjetiljki" odgovorio je da je zapravo riječ o posve atipičnom novinarskom projektu. Rekao je da se časopis prodaje na ulici, autori su uglavnom beskućnici, novinarske forme nisu najvažnije, a vjerodostojnost tekstova je zajamčena. Nije najvažnije da se časopis rasproda, nego da javnost s više senzibiliteta pristupi sugrađanima u potrebi, istaknuo je. Tekstovi beskućnika čine polovicu svakog broja, a drugu polovicu rade volonteri i građani. (Hina)