Ne jenjava afera vezana uz aboliciju obavještajnog časnika Josipa Perkovića te drugih osumnjičenika za počinjena krivična djela prije 2002. godine od europskog uhidbenog naloga. Štoviše, pretvorila se u prvi otvoreni sukob Zagreba i Bruxellesa, a na hrvatskoj je političkoj sceni oštro podijelila vladajuće i opozicijske stranke.
Kasniji šef Hrvatske izvještajne službe (HIS) general dr. Miroslav Tuđman izjavio je da se Perkoviću kao glavna zasluga priznaje dokument "Rekonstrukcija Službe državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutarnje poslove SRH u vremenu 1980. - 30. svibnja 1990. godine."
Iz "Rekonstrukcije" je uočljivo da je velika pozornost pridana praćenju velikog kruga ljudi, poduzeća i institucija na području Istre i Hrvatskog primorja. Specifičnost "posla" kojim su se bavili centri SDS-a u Rijeci i Puli bila je "borba protiv talijanskog nacionalizma. U poglavlju "Hrvatski nacionalizam" pobrojan je velik broj poznatih osoba koje su praćene jer su smatrane "inspiratorima i organizatorima neprijateljske aktivnosti."
U Puli su kao dojavnici djelovali stanoviti Edgar, Vilim, Igor, Dora, Maks i Rubi. Njihova prava imena doznat će se tek otvaranjem arhiva i "šifrarnika", ako on doista postoji.
Perkovićev dokument navodi i nadzor "srpskih nacionalista", koji je, danas to bizarno zvuči, provođen i u Puli. Riječ je o građanima koji su bili bliski dr. Jovanu Raškoviću, jednom od lidera kasnije srpske pobune u Hrvatskoj, te o onima koji su održavali veze s Dobricom Ćosićem, akademicima SANU-a ili klerom Srpske pravoslavne crkve. Kroz "operativna istraživanja" Slavuj i Tvrđavica time se bavio centar SDS Rijeka, dok se operativna veza "Jablan" u Puli bavila nadzorom profesora Vitomira Ujčića.
U poglavlju "Talijanski nacionalizam" u Perkovićevoj se "Rekonstrukciji" navodi "pažnja posvećena djelovanju nacionalističkih i iredentističkih krugova na području Rijeke, Istre i otoka zbog njihovih neskrivenih težnji k odcjepljenju Istre i otoka od Hrvatske i priključenju Italiji".
U poglavlju koje se bavi djelatnostima tajne policije protiv vjerskih zajednica jasno se navodi da su nadzirali i Porečku i pulsku biskupiju te da su ozvučili dio crkvenih prostora u Rijeci i Puli, kao u i svim dijelovima zemlje. "Preko suradnika Ive pokretnim prislušnim sredstvom" prisluškivali su zasjedanja biskupske konferencije, kardinala Franju Kuharića prisluškivali su na Kaptolu, dok je pod operativnim nazivima Kula i Jukica u Rijeci te Bunker I, II i III u Puli prisluškivano tamošnje svećenstvo."
Nadzor je obavljan i nad efendijom Ševkom Omerbašićem, muftijom zagrebačkim, svećenicima SPC-a, kao i nad manjim vjerskim zajednicama.
Pulski centar SDS-a korišten je za špijunažu prema Italiji. Upotrebljavane su "dvojne kombinacije" (dakle, dvostruke agenture) pa su preko suradnika Elvisa i Gala nadzirali centar talijanske službe u Udinama. Operativnim kombinacijama nadzirani su Universita Popolare u Trstu, Institut ISDEE, narodno sveučilište i konzulat u Kopru (preko suradnika Mladena), lučka kapetanija u Trstu (suradnik Romana), centar SISMI u Udinama (suradnik Enes) te pogranične službe sigurnosti i aktivnosti NATO saveza. (piše D. GRAKALIĆ)