Skupina od 44 nekadašnja studenta zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, generacije od 1963. do 1967. godine, danas je posjetila Rakalj gdje su obišli Memorijalnu zbirku Mije Mirkovića-Mate Balote, poznatog ekonomista i pjesnika, kao i Balotin grob, gdje su položili cvijeće.
Tamo su se uz izvedbu Balotine pjesme "Koza" te uz svirku dvojnice Serđa Valića, također Rakljanca, nekadašnji studenti prisjetili poznatog istarskog ekonomskog stručnjaka i umjetnika. Memorijalnoj zbirci ovi su ekonomisti poklonili monografiju "Naših 50 godina", izdanu lani povodom obljetnice njihovog upisa na zagrebački fakultet.
- Okupljamo se već 50 godina i da to obilježimo izdali smo monografiju. Jedinstven je slučaj da je jedna generacija studenata izdala svoju monografiju i da se često sastaje, organizira izlete i druženja, kaže nam Rakljanac Drago Catela navodeći da je ovo bio završetak njihovog četverodnevnog boravka u Istri.
- Mijo Mirković nije bio naš profesor, on je preminuo kad smo mi bili maturanti, no po njegovim knjigama smo učili i stjecali znanja. U našoj je generaciji ipak bila nekolicina njegovih studenata jer su, primjerice, izgubili godinu. Bio je vrlo cijenjen, kad su nam naši profesori pričali o njemu, plakali su, bio je vrlo obljubljen. Kažu da je bio dobar čovjek, dobar profesor i dobro se ponašao prema studentima, navodi Catela. Želeći se odužiti cijenjenom profesoru i pjesniku, jedan od bivših studenata ove generacije, Boris Pisanski iz Zadra inicirao je obnovu Balotina groba.
- Lani smo obišli ovo groblje u Raklju i vidjeli da grob našeg profesora nije u najboljem izdanju pa sam uputio e-mail Općini Marčana i podsjetio da ćemo ove godine doći u većem broju pa bi bio red da se grobnica uredi. Oni su to prihvatili i sufinancirali obnovu. Od četiri spomenika na obiteljskoj grobnici, Općina je obnovila jedan, onaj Mije Mirkovića, u obnovu drugih uključila se rodbina. Sretan sam i zadovoljan što je to na moju inicijativu uređeno, rekao je Pisanski. Balota nije mnogo govorio o sebi u Raklju, navodi Catela.
- Kad je boravio tu u selu, sjeo bi sa seljacima ispod murve i družio se s njima. Ljudi su se okupljali oko njega, svirao je mih i roženice i pričao. On je Rakalj imao uvijek u srcu. Odlazio bi u Pulu, a kad se vraćao u Rakalj nije nosio kravatu, bio je "narodni čovjek", istaknuo je Catela. Kako je bilo diplomirati ekonomiju šezdesetih godina, kakvu su šansu za zapošljavanje imali ekonomisti? Tada je bilo drugo vrijeme, kaže Pisanski.
- U našoj monografiji smo napisali da ne samo da smo se mogli odmah zaposliti nego smo mogli i birati gdje hoćemo raditi, u gospodarstvu ili van toga, u društvenim djelatnostima, mogućnost zapošljavanja bila je jako velika. Bivši studenti, iako nisu svi iz Zagreba, sad većinom žive u Zagrebu. Studenti su tada dolazili iz cijele Hrvatske, a imamo i veliku skupinu Makedonaca u generaciji jer je 1963. godine bio veliki potres u Skoplju i bila je među ostalim, srušena zgrada tamošnjeg Ekonomskog fakulteta. Svi oni koji su željeli nastaviti studij raspršili su se po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, a njih 47 upisalo je ekonomiju u Zagrebu. Mnogi od njih nisu završili do kraja, neki su završili samo prvi stupanj, a oni koji su diplomirali, a to je oko 50 posto upisanih, dobrim dijelom su ostali u Hrvatskoj, navodi Pisanski. Stoga su lani bivši zagrebački studenti bili u Makedoniji nekoliko dana u posjetu kolegama koji su studirali u Zagrebu. (P. LUKEŽ)