Daktilografija s poslovnim dopisivanjem obvezni je predmet ucenika prvog razreda koji se obrazuju za zanimanje hotelijersko-turistickog tehnicara u Školi za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu (Lipa). U tome ne bi bilo niceg cudnog da ucenici ne moraju kupovati mehanicke pisace strojeve u 21. stoljecu a, kako neki vele, i nositi sa sobom u i iz škole.
- Pisanje na strojevima sastavni je dio programa i mi ga moramo poštivati. No, pisace strojeve ne treba kupovati, za to se ucenici mogu snaci, od nekoga posuditi. One koji se ne snadu i ne mogu kupiti, pomogne se u školi, kaže ravnateljica Ljiljana Radoš. Dodaje da nije istina da ucenici moraju nositi pisace mašine sa sobom te da ih mogu u školi ostaviti pod kljucem u za to predvidenom prostoru.
Cijena mehanickih pisacih strojeva krece se od 700 do 800 kuna, dok za elektricne treba izdvojiti i 2.000 kuna. No, kupovati ih u vrijeme racunala cini se, u najmanju ruku, besmislenim. Dok se u našim školama desetprstno pisanje još uvijek svladava na strojevima koji su odavno otišli u ropotarnicu povijesti, na vecini ucilišta koja imaju obrazovne programe, odobrene i od resornog ministarstva, tecajevi racunalne daktilografije podrazumijevaju svladavanje tehnike pisanja na tipkovnici racunala. Takoder, u popisu odobrenih udžbenika za srednje škole mahom u nazivu knjige stoji "kompjutorska daktilografija…" pa je nejasno zašto ucenici još uvijek pišu na mehanickim pisacim strojevima i zašto predmet nije nazvan racunalna daktilografija.
Predmete pod nazivom kompjutorska daktilografija i kompjutorska daktilografija s uredskim praktikumom tijekom sve cetiri godine imaju i buduci poslovni tajnici Ekonomske škole, a prema rijecima ravnateljice Patricije Smoljan, tek je pocetno ucenje na pisacim strojevima koje ucenici imaju na raspolaganju u školi, u istoj prostoriji gdje im na raspolaganju stoje i racunala. Dakle, niti ih moraju kupovati, niti ih moraju sa sobom nositi.