Takozvana "zlatna dob", odnosno starost, nekim našim sugrađanima nije ni izbliza ni zlatna ni lijepa. Najviše se to odnosi na one starije osobe koje žive same, usamljene, bez obitelji i rođaka, lišene gotovo svakog kontakta s vanjskim svijetom. Iako o njima na neki način brinu nadležne državne institucije, ustanove, to često nije dovoljno. Barem u smislu socijalnog kontakta i održavanja kakvog takvog društvenog života koji se, prema istraživanju pulske humanitarne udruge za pomoć osobama starije životne dobi "Zlatna generacija", pokazao kao najveća potreba starijih.
Istraživanje trajalo šest godina
Kako nam je pojasnila predsjednica te udruge Anamarija Grobiša, istraživanje je trajalo šest godina i u njemu su sudjelovale starije osobe i članovi njihovih obitelji, a provedeno je putem upitnika koje su stavljali u sandučiće i ulaze u domove.
- Počeli smo s postavljanjem upitnika u zgrade i kuće, a kasnije, kad smo vidjeli kolika je potreba, uključili smo i članove obitelji te došli do ovih rezultata, rekla nam je Grobiša i pojasnila kako rezultati govore da starije osobe trebaju više socijalnog kontakta.
A upravo se time i bavi udruga "Zlatna generacija" koja sada već broji više od 20 volontera koji pomažu starijima. U svom istraživanju o potrebama starijih osoba u gradu Pula, a koje je provela u suradnji s Upravnim odjelom za socijalnu skrb Grada Pula (kao sastavnu aktivnost projekta "Život u mom domu - briga o starijima") iskristalizirale su se četiri glavne potrebe. Definirane su kao financijske, zdravstvene, potreba za druženjem te potreba za aktivnošću. Rezultati su nadalje, pokazali da su u prosjeku potrebe starijih osoba značajno psiho-socijalno "obojene" te da stariji jako žele biti korisni članovi društva i prihvaćeni od svoje okoline.
"Potrebe za druženjem i aktivnošću pokazale su se izraženije od financijskih i zdravstvenih potreba, iako su postojale podskupine unutar kojih su financijsko stanje, zdravstveni status, starosna dob i vrsta trenutnog životnog smještaja značajno utjecali na različitost potreba, kao i na procjenu kvalitete života", istaknuto je u istraživanju. Procjena kvalitete života u kategorijama prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, zanimljivo je ukazala na visoku povezanost kvalitete sadašnjeg i budućeg života, puno više nego prošlog i sadašnjeg, a još više nego prošlog i budućeg. Drugim riječima, stariji ljudi svoju budućnost prognoziraju na temelju sadašnjeg stanja. Ne razmišljaju puno kako ima je bilo nekad i ne prognoziraju svoju budućnost temeljenu na prošlosti, već na sadašnjosti. (Nera SOFTIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU