Iako su mnoge istaknute javne osobe nedjeljni referendum za pristup Europskoj uniji ocijenile povijesnim, milenijskim i presudnim, sve je više onih koji ga, ne osporavajuci njegovu pravosnažnost, ocjenjuju mlakim, krnjim i s manjkom legitimiteta. Naime, na referendumsko pitanje "Jeste li za pristup Hrvatske EU-u" pozitivno je odgovorilo 66,26 posto biraca (protiv je 33,14 posto), dok je na birališta izašlo tek 43,5 posto svih upisanih biraca.
U tom slabom odlasku na referendumska birališta dio analiticara i euroskeptika vidi problem, jer je razvidno da je odluku o ulasku u Europsku uniju donijelo manje od polovice svih biraca. Tocnije, tek je nešto više od milijun i tristo tisuca biraca (od ukupno cetiri i pol milijuna) glasanjem za EU podržalo ulazak u Uniju, dok ostali ili nisu izašli na glasanje ili su bili protiv.
Ipak, pogleda li se koliko je biraca u zemlji izašlo na birališta - poznato je da je odaziv u dijaspori bio katastrofalan - dolazi se do izlaznosti od 47 posto. Analiticar Davor Gjenero tvrdi da to nije tako loš rezultat i podsjeca da je u Madarskoj na referendum za pristup Uniji izašlo 45 posto biraca, što je najslabiji rezultat medu svim zemljama koje su ikada održavale pristupni referendum.
Previše propagande, premalo rasprave
"Odaziv u Hrvatskoj nije tako katastrofalan kako ga se nastoji prikazati," napominje Gjenero. "Kada se racuna cijelo biracko tijelo, odaziv je 43 posto, ali odbijemo li dijasporu, dolazimo do 47 posto. Uzmemo li u obzir kvalitetu birackih popisa, na kojima ima dosta mrtvih duša, dolazimo do pedesetak posto, što je prosjek i u drugim zemljama koje su pristupali Uniji. Štoviše, zemlje koje su pristupale 2004. godine, dakle u znatno povoljnije vrijeme, imale su takav postotak", objašnjava Gjenero.
Politicki analiticar Žarko Puhovski prepoznaje cetiri razloga koja su vecinu biraca odbila od izjašnjavanja o Europskoj uniji.
"Prvi razlog koji mogu spomenuti je depresija, koja demotivira ljude da cine bilo što radikalno, pa i da odlucuju o ovakvim stvarima. Zatim, ocito je nepovjerenje u politicku klasu opcenito. Ona je bila jedinstveno za EU, a buduci da im se ne vjeruje, gradani nisu izašli na birališta.
Treci razlog je loše stanje Unije, mnogi glasaci odustali su od podrške kad su vidjeli kakvo je stanje u EU-u. Cetvrto, biraci su umorni. Šest tjedana nakon parlamentarnih izbora nije trebalo održavati referendum. Velika je greška nove vlasti što je prekršila svoje obecanje i nije odgodila referendum", objašnjava Puhovski, napominjuci da je rasprava o EU-u izostala: "Bilo je dosta propagande, ali nije bilo rasprave".
Politolog Andelko Milardovic, voditelj Centra za politološka istraživanja, upozorava da je do provedbe referenduma nacinjeno nekoliko spornih koraka.
"Prvi korak bila je promjena Ustava, koja pokazuje stanovitu izborno-socijalnu inženjeriju. Sjecamo se kako su odredbe o referendumu promijenjene tako da je dovoljno da vecina od pedeset posto, plus jedan glas, izašlih na biralište bude dovoljna. To je promijenjeno zato jer je vlast imala nepovjerenje, odnosno nedostatak socijalnog kapitala kod vlastitih gradana", tumaci Milardovic.
"Zatim je uslijedila kampanja, koja je vodena kao u Sjevernoj Koreji. Na kraju smo dobili to da je manjina, na razini cijele nacije, glasala za ulazak u EU. I sada se možemo pitati - je li to vladavina demokracije", napominje Milardovic.
"Rezultati referenduma pravno su važeci, ali su politicki gledano umanjeni zbog slabog odaziva", tvrdi dr. Žarko Puhovski. "To je važnije prema unutra nego prema van, odnosno imat ce vece posljedice u unutarnjoj politici.
Na referendumu 1991. imali smo nesuvislo pitanje, koje uopce nije znacilo da ce Hrvatska biti neovisna, ali svi su 'znali' da ce tako biti, no tehnicki gledano to nije bio referendum o osamostaljenju. Danas svi smatraju da je bio", zakljucuje Puhovski.
Upitna politicka legitimacija
"Brojke govore. Politicka legitimacija je upitna, bez obzira na to što su nam tri predsjednika - države, Sabora i Vlade - porucivala. Nije normalno da je samo toliko ljudi odobrilo projekt ulaska u EU", kritican je Milardovic.
Drugacije argumente ima Davor Gjenero: "Sasvim druga situacija bila je 2003. i 2004., kada smo imali euforiju proširenja EU-a, od sadašnjeg razdoblja recesije i depresije. Stoga je hrvatski rezultat u pristojnim okvirima".
Štoviše, Gjenero smatra da treba razmisliti o posve novom nacinu stvaranja birackih popisa i atmosfere odlaska na birališta.
"Politicko tijelo uvijek cine oni koji se odazivaju na izbore. Oni koji se ne odazivaju, ne cine politicko tijelo. Amerikanci imaju dobar princip: svi koji žele glasati moraju se prethodno registrirati. Dakle, pokazati prethodnu volju za sudjelovanjem u politickom životu. Kada bi se hrvatski popis biraca kreirao na osnovu registracije biraca, odaziv na izbore bio bi prilicno visok", smatra Gjenero.
Bez obzira na suprotstavljene stavove analiticara - u kojima se, napokon, ocituju sve dvojbe koje šira javnost ima o tome - jasno je da je referendum za EU prošao pod sjenom sumnje u njegovu politicku legitimnost. Neki ce od tih dvojbi pokušati napraviti vlastiti politicki kapital, poput skupine euroskeptika koja vec najavljuje pravno osporavanje referenduma, dok ce ostali slijediti pravosnažnu odluku skromne referendumske vecine.