Prošla su tri mjeseca otkad su nogometaši Istre 1961 postigli posljednji pogodak iz igre na prvenstvenoj utakmici. Tog 5. prosinca Mario Lucio je zabio u 84. minuti u Zaprešiću postavivši konačnih 2:2, a onda je uslijedio post koji se protegnuo već na pet utakmica. Na oproštaju od "Drosine" za 2016. godinu "zeleno-žutima" je muku pokušao ublažiti Muzafer Ejupi koji je zatresao vlastitu mrežu, no usprkos tom pogotku bodovi su otišli put Osijeka, nakon čega na Rujevici Puljani nisu uspjeli svladati Andreja Prskala. Uslijedila je zimska stanka i potom povratak na prvoligaške terene kojeg je pogotkom s "bijele točke" protiv Lokomotive proslavio Goran Roce, nakon čega je na Poljudu te na "Drosini" kontra Slaven Belupa, pored imena Istre 1961 stajala nula.
- Neefikasnost je problem cijele momčadi, ne možemo sada samo prozivati napadače. Teško je napadaču zabiti gol ako momčad ne stvori šansu, a mi definitivno stvaramo malo šansi - svjestan je Goran Paracki, igrač Istre 1961 s najvećom minutažom u ovoj sezoni koji je pokušao pronaći razloge toj neefikasnosti "zeleno-žutih". - Treba tu uzeti u obzir puno faktora. Na "Drosini" je to definitivno teren koji limitira naše mogućnosti i na kojem je teško nešto suvislo napraviti. Svjesni smo da trebamo brzo reagirati, poneku loptu odigrati isprve, ali to nam se često zna pretvoriti u nemoguću misiju i jedino što nam preostaje je da se nadamo
da će nas u Vinkovcima u nedjelju dočekati dobar teren. Ako se naše želje ostvare i usprkos tome ne budemo stvarali šanse, onda više nećemo moći tražiti nikakav alibi. (Ivica CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU
