Mjesec je dana otkad u novouređenom Gerontološkom centru Vila Trapp na pulskoj Verudi djeluje Dnevni boravak za starije i nemoćne osobe te Klub podrške za zapošljavanje. Ova, na prvi pogled neobična kombinacija, dio je projekta koji provodi Dom za starije osobe "Alfredo Štiglić", u suradnji s Gradom Pulom, gradskom podružnicom Sindikata umirovljenika Hrvatske, Pučkim otvorenim učilištem te Institutom za razvoj tržišta rada. Projekt je sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda i cilja na širenje mreže socijalnih usluga u zajednici.
Pulskom Domu za starije osobe, na natječaju koji je provelo Ministarstvo socijalne politike i mladih, za provedbu ovog projekta odobreno je oko 1,3 milijuna kuna iz strukturnih EU-fondova. Sada u dnevnom boravku Gerontološkog centra deset Puljana starijih od 65 godina provodi dan u druženju, uz novine i društvene igre, u šetnjama i radnoj okupaciji, dok mlađi nezaposleni članovi njihovih obitelji, a to su sve žene u prosjeku srednjih godina, prolaze obuku za njegovateljice.
- Sredinom siječnja iduće godine šest najboljih, najmotiviranijih zaposlit ćemo u programu pomoći u kući, kaže socijalna radnica Doris Ivanković, voditeljica dnevnog boravka za starije osobe u kojem rade još dvije njegovateljice i volonteri SUH-a.
Centar je zamišljen kao polivalentni prostor u kojem se stariji sugrađani mogu informirati, educirati, družiti i kreativno provoditi svoje slobodno vrijeme. Dok traje projekt, a to je do 20. rujna 2016., korisnicima su sve usluge besplatne.
U dnevnom boravku jučer smo zatekli i 83-godišnju Bernardicu Vincelj, umirovljenicu iz Pule, koja je ovdje od sredine rujna i jako je zadovoljna. Prekinuli smo je u igri "Čovječe, ne ljuti se": - Šećemo se, družimo, pričamo, igramo društvene igre. Kući sam bila uvijek sama, živim na četvrtom katu i u biti sedam godinama nisam izlazila iz kuće. Imam slabo srce i teško hodam. Ovo mi je velika promjena, sada imam društvo i lijepo mi je tu. Zaista su svi dobri. I hrana je odlična. Nemam djece, ali moja nećakinja nema stalni posao, u Domu za umirovljenike radila je na zamjeni i čula za ovaj program, priča gospođa Vincelj.
Njezina vršnjakinja Ana Vukosavljević priča da njezina kćerka, koja prolazi obuku za njegovateljicu, ima završenu višu ekonomsku školu, ali radi samo povremeno i to kao spremačica. Obje naše sugovornice u dnevni su boravak prvo došle nevoljko, jer nisu ni nepokretne ni nemoćne, ali su sada jako zadovoljne. (Duška PALIBRK, Danilo MEMEDOVIĆ)
CIJELI TEKST ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.