Od 15. prosinca 2012. do 7. travnja iduće godine čuveno obitavalište posljednjeg venecijanskog dužda - Villa Manin nedaleko od Udina ugošćuje izložbu sakralne i profane umjetnosti velikog talijanskog umjetnika Giovannija Battiste Tiepola (1696. - 1770.). Izložena djela pristigla su iz niza europskih i američkih muzeja te drugih mjesta u znaku umjetnosti, a ilustriraju umjetnički razvoj ovoga velikana, pokazujući svu njegovu veličinu i značaj.
Radovi iz Tiepolova ranog razdoblja nisu toliko poznati široj javnosti koliko oni iz zrele faze, koji ga čine umjetnikom prve klase. Platna, ponekad iznimnih dimenzija, slike restaurirane upravo ovim povodom te elegantni crteži dijelom su ove izložbe.
Kustosi Giuseppe Bergamini, Alberto Craievich i Filippo Pedrocco već pune četiri godine pripremaju ovo događanje, vrlo značajno i u međunarodnom kontekstu, zbog broja izloženih radova i njihove kvalitete.
Zadnja izložba Tiepolovih djela upriličena je u ovom prostoru prije 41 godine, u povodu njegove dvjestote godišnjice rođenja, a njome je i predstavljen široj javnosti, koja do tada nije bila upoznata toliko s raznim fazama djelovanja toga velikana. Sada ćemo moći dobiti drukčiji uvid u djelovanje Tiepola te u njegov odnos s mecenama kao što su Scipione Maffei, Francesco Algarotti i bratići Zanetti, koji su pratili umjetnika od njegovih samih početaka i znatno utjecali na njegovo stvaralaštvo.
Giovanni Battista Tiepolo/Gianbattista Tiepolo (Venecija, 5. ožujka 1696. - Madrid, 27. ožujka 1770.) talijanski je slikar i grafičar, jedan od posljednjih velikih predstavnika venecijanskog slikarstva i jedan od najistaknutijih predstavnika kasnog baroka i rokokoa, virtuozni majstor iluzionizma i perspektive.
"Ako usporedimo njegove skice u crtežima s njegovim gotovim freskama velikih površina, nastanak slike se čini varljivo lakim. Njegove besprijekorne stropne i zidne freske savršeno svjedoče o umjetnikovoj stvaralačkoj vještini, majstorskom nanošenju boje i senzibilnom odabiru teme", vele kritičari.
Kasnije je izrađivao i raskošne štafelajne slike u uljenim bojama ("Otmica Sabinjanki" ili pak "Skidanje s križa"), žanr-scene iz pučkog života ("Menuet"), osobito kvalitetne portrete, ali i brojne živahne karikature, crteže i bakropise. (piše Vanesa BEGIĆ)