I dok se u gradu vode polemike hoće li se, kada i gdje konačno izgraditi jedan pošteni gradski bazen za tri plivačka i jedan vaterpolo klub, hoće li biti olimpijskih dimenzija ili ne, da li će biti na Pragrandeu, Valkanama ili na Katarini, nesporna je činjenica da u Puli jedan bazen već postoji. Nije to doduše bazen olimpijskih razmjera, niti je otvoren za javnost, ali je - bazen. Dimenzija 20 sa 10 metara i dubine dva metra, nalazi se u jednoj od zgrada Uljanika. Ima i zaseban ulaz iz pravca Bulevara, odnosno Arsenalske ulice, i to u svlačionice, koje također ima.
Pun kišnice
Sve je to danas u lošem stanju, kao posljedica nekorištenja, ali daleko od toga da se ne bi mogao ponovno obnoviti i staviti u funkciju. Na žalost, u Uljaniku za sada takvih programa obnove i stavljanja bazena u funkciju nemaju, niti im je takvo što u prioritetima, ali je njihov bazen svakako interesantan. Prostorija u kojoj se nalazi izgrađena je u doba Austrougarske, od solidnog čvrstog kamena koji će opstati zasigurno i idućih sto godina. Slaba karika je krov koji prokišnjava, iako su na njemu vidljivi znakovi kakve-takve obnove u neko novije doba. No, višegodišnje nekorištenje dovele su do propuštanja pa kišnica sada curi u bazen te ga Uljanik nekoliko puta godišnje mora prazniti da ne postane leglo komaraca. No, osim toga, nikakve aktivnosti oko ovog bazena se ne poduzimaju. Stoji u prostoriji, iza zabrtvljenih vrata, a pogled na njega je omogućen tek s krovne terase susjedne zgrade na koju se naslanja, a koja je danas u funkciji.
Međutim, unatoč tome što Uljanik, uljanikovci, a time i grad Pula očito imaju bazen, o njemu se vrlo malo zna. Čak i oni od kojih bi se očekivalo da imaju saznanja, na naš su upit odgovarali protupitanjem -"Bazen? U Puli?".
- Istina je, čak i uljanikovci ne znaju da unutar brodogradilišta imamo bazen. Oni koji bi znali nešto više ili su umrli ili su u mirovini, a ovi mlađi možda i prolaze ovdje svako jutro do posla i svako poslijepodne natrag, a ne znaju što se nalazi u ovoj zgradi, jer se ona više i ne koristi. Zadnja namjena ovog bazena bila je za usluge fizikalne terapije koju je tada nudio Uljanik, a to je bilo unatrag 50, 60 godina. Otkad su tu uslugu ukinuli, ovaj se bazen više nije koristio, saznajemo od Denisa Jambrošića, iz Odsjeka za informiranje Uljanika.
Obuka mornara neplivača
Krenuli smo stoga u raspitivanje tko zna kada je i u koje svrhe izgrađen ovaj bazen. Prva neslužbena priča kaže da su ga izgradili u doba Austrougarske, za potrebe ratne mornarice, a prvenstvena mu je funkcija bila, navodno, da mornari uče plivati, odnosno za tjelovježbu iskusnijih plivača te kasnije i za talijanske mornare. Stariji se sjećaju da su duž zida stajali i mornari Jugoslavenske ratne mornarice i čekali na svoj red za plivanje, tuširanje ili tek pranje robe. Što je od svega ovoga istina, osim najnovijeg dijela povijesti, pokušali smo najprije doznati u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre, ali ravnatelj Gracijano Kešac kaže da o bazenu u Uljaniku nemaju nikakve građe, jer je to toliko rijetka stvar da bi, da imaju kakvu staru fotografiju, on to sigurno znao. Uputio nas je stoga na arhitekta i dugogodišnjeg djelatnika gradskog Odsjeka za graditeljsko nasljeđe Attilija Krizmanića. No, i on nam je tek kratko odgovorio da zna da datira iz doba Austrougarske i da je čitao nešto o njemu, ali se tog trenutka nije mogao sjetiti što je čitao te nije želio pogađati ili govoriti napamet o temi koju nije detaljno obrađivao. Međutim, rekao je da mu je malo vjerojatna priča da se taj bazen koristio za obuku neplivača.
- Pula je tada imala bazen za obuku mornara, ali na drugoj lokaciji. Bio je ispred otoka, danas poluotoka sv. Petra (na kojem se nalazi cementara) i tamo je bila "schwimmschule" za obuku mornara. Da bi baš stavili bazen usred Arsenala, da bi tu mornari učili plivati, nisam baš siguran, ustvrdio je Krizmanić.
Slijedeći korak bio je poziv višegodišnjem djelatniku Uljanika, danas umirovljenom Josipu Iskri, koji je uređivao bilten Uljanika te radio i na prvoj od dvije monografije Uljanika. No, ni od njega nismo uspjeli dobiti ništa konkretnije.
- Znam da je u Uljaniku bio bazen, ali gdje i čemu je služio ne znam. Nikada se tom temom nismo bavili niti za bilten, tako da doista ne bih mogao reći ništa konkretnije. Znam da je i onda bio napušten i zapušten, baš kao što je vjerojatno i danas. Na žalost, ima kod nas puno interesantnih, ali zaboravljenih stvari, rekao nam je Iskra.
I arhitekt Bruno Nefat o bazenu nije imao saznanja te nam je obećao malo se raspitati. I onda smo, tek za kraj, ipak dobili i malo drugačija promišljanja o mogućoj ulozi uljanikovog bazena. Naime, Danijel Tatić, pulski povjesničar, u posjedu je nacrta Arsenala iz tog vremena, a iako se još nije počeo baviti detaljnije tim dijelom pulske povijesti, nakon našeg upita odlučio je detaljnije proučiti taj dio nacrta. Kako nam je rekao, duž zida današnjeg bulevara u to su se vrijeme nalazila skladišta velikih, teških topova.
- Morate znati da je Pula tada imala civilno i vojno kupalište, te kupalište Valkane. Edukacija mornara neplivača zasigurno bi se odvijala unutar vojnog kupališta u vojnoj školi plivanja, ili na Valkanama, ali ne vidim razloga da se u Uljaniku, usred skladišta topova, gradi bazen da bi tu mornari učili plivati! Prema nacrtima, tu je možda bio lociran laboratorij za ispuštanje ulja, a bio je i drugi, ali više prema Stoji, kemijski laboratorij, ali nikakav bazen u ovim nacrtima nije ucrtan, ističe Tatić.
Nakon naše opaske da u Uljaniku kažu da je u blizini i izvor vode koja nije bila za piće, ali se koristila kao industrijska za hlađenje, Tatić kaže da je taj izvor ucrtan u karte, ali tvrdi da bazena u blizini tog izvora - nema! Stoga i dalje ostaje pitanje u kojem je vremenu bazen u Uljaniku izgrađen i za koju namjenu, ali je i dalja jasna činjenica da, eto, Pula bazen ipak - ima! (Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)