Na crni scenarij nitko nije želio ni pomisliti, pa je prva vijest, premda još neslužbena, da je Bruxelles prihvatio plan restrukturiranja u 3. maju dočekana s velikim olakšanjem.
Unatoč činjenici da u ovom trenutku nitko točno ne zna što taj program sadržava i što će to značiti za 1.781 radnika u riječkom brodogradilištu.
Sve do trenutka dok ne stigne službena potvrda iz Europske komisije da su svi bitni detalji iz plana restrukturiranja i kupoprodajnog ugovora usuglašeni, u pulskom Uljaniku na ovu temu i dalje ne žele ništa komentirati.
O postulatima programa restrukturiranja 3. maja odnosno poslovno-proizvodnom pripajanju i integraciji dva velika sustava s obje strane Učke zasad se tek ugrubo nagađa.
Neosporno je da će morati maksimalno koristiti sinergijski efekti kroz objedinjavanje određenih procesa koji se danas nepotrebno preklapaju ako oba brodogradilišta misle preživjeti na tržištu novogradnji koje, osim što je i dalje u dubokoj krizi, sve tanje i tanje pred dalekoistočnom konkurencijom.
Objedinjavanje službi i procesa trebalo bi rezultirati, prije svega, smanjenjem troškova što je jedan od ključnih elementa s obzirom na aktualno stanje na tržištu i cijene novih brodova. Jer, 3. maju, a vjerojatno isto tako i Uljaniku, tvrde naši izvori, ne nedostaju upiti od potencijalnih naručitelja. No, problem je cijena koja se pritom može postići, a koja je takva da već u startu škveru nosi samo veliki gubitak.
Zbog toga moglo bi se reći da podjednako tako kao što 3. maj treba Uljanik, tako i pulsko brodogradilište treba svog prvog susjeda da bi zajedničkim snagama i objedinjavanjem unutarnjih rezervi pokušali isplivati iz ovog kriznog razdoblja. (O. ANTEŠIĆ/Novi list)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U NEDJELJNOM TISKANOM IZDANJU.