To mogu samo Talijani! Od svega napraviti vrhunsku feštu, čak i u puki konzumerizam utkati dušu i izgraditi šoping groznicu do spektakularnih razmjera, do same umjetnosti. Tršćanski su trgovci u subotu navečer od šopinga napravili umjetnost u kojoj su uživali i kupci, i trgovci, a i ugostitelji; zatim šetači, turisti, djeca, nonice i mladež.
Bio je to dan kad se u Trstu, kao uostalom i u cijeloj Italiji, otvara sezona sniženja cijena sezonske odjeće i obuće, i kad su trgovine u centru grada otvorene do ponoći. Svake godine prve subote u srpnju ovaj događaj stvori gužvu na ulicama i u trgovinama u središtu Trsta, ali još nikad onakvu kakva je obuzela proteklu subotu.
Hodati se, zapravo, nije ni moglo, pa samim time ni umoriti - moralo se provlačiti u masi ljudi, napraviti korak, dva, pa stati, odmoriti i razmisliti s koje strane obići neko veselo stvorenje koje ti je došlo u susret; svi su djelovali veseli u toj općoj gužvi koja se u glavama nikako nije dala doživjeti kao kaos.
I prostranost Piazze Unita popustila je pod nesvakidašnjim brojem ljudi. Sa svakim satom večeri kao da je na ulice izlazilo još po barem tisuću ljudi, činilo se da taj muving nikada neće stati, da toj tršćanskoj noći nema kraja. Jer, kraj očito nikome nije trebao, a mnoge su trgovine bile otvorene do 1 sat, pa i duže.
Sniženja od 30 pa do čak 70 posto toliko su mamila kupce da se za ulazak u neke dućane čekalo na ulici. Nije to odredio poslovođa dućana niti je bilo pravilo, nego logika i nužda kupaca - naprosto se nije se moglo ući dok određeni broj kupaca ne izađe.
A kad već uđeš u dućan, ugledaš neke tenisice na polici, ali desetak minuta ne možeš do njih doći, a kad ih se dočepaš, treba ti opet barem pet minuta da dođeš do prodavača i pitaš ga ima li taj i taj broj, onda on nestane i čekaš ga...
Ako ćemo o sniženjima, moramo reći i ovo - ako je negdje i pisalo da je sniženje od 30 posto, onda je bilo sigurno da u tom dućanu ima i robe cijene snižene i za 70 posto, tridesetica je uvijek bila kompenzirana sedamdeseticom, sama nikako nije prolazila, izuzev ultraskupih dućana poput Furle i sličnih brendova.
U svakom drugom dućanu nemoguće je bilo ne naići na barem polovicu artikala čije su cijene srezane na pola. Ima svega, i tko nije bio u subotu, ima još vremena za "šoping stoljeća" u blaženom Trstu, ali propustio je ugođaj tršćanske subotnje noći, propustio je kavu, aperol, pivo, čašu vina na jednoj od bezbroj terasa kafića. Istina, papreno skupo, ali uz njega dobiješ još i punu padelu lubenice, čips, sir, masline... I vatrom su se igrali u Trstu, satima je impozantan broj ljudi gledao žonglera s vatrom i njegove impresivne vratolomije. (B. SAVIĆ/NL/snimio M. ANIČIĆ)