Od viza za SAD do kvalitete prehrambenih proizvoda - zemlje članice Europske unije na papiru su ravnopravne, ali njihovi građani ne uživaju uvijek jednaka prava, što uglavnom ide na štetu onih iz novijih članica.
Posljednjih nekoliko tjedana nove članice Europske unije aktualizirale su pitanje navodno nejednake kvalitete prehrambenih proizvoda koje kompanije prodaju u istočnoj i srednjoj Europi te na zapadu. Zemlje poput Mađarske, Slovačke, Češke i Poljske žale se da se pojedini proizvodi koji se prodaju na njihovom tržištu, rade od drugačijih sastojaka u odnosu na te iste proizvode koji dolaze na police u zapadnim državama. U EU-u ne postoji jedinstveni propis koji bi to zabranjivao, jedino je regulirano da sastojci na proizvodima moraju biti istinito deklarirani. No, u zemljama istočne i srednje Europe smatraju to u najmanju ruku nepoštenim i žele da se ta praksa promijeni. "Naš glavni cilj je promijeniti zakone EU-a tako da, ako proizvod ima istog proizvođača, isti omot s istim fontom i na prvi pogled je to isti proizvod, onda mora imati i iste sastojke", kazao je nedavno, kako prenosi Hina, češki ministar poljoprivrede za Reuters.
Dvojna kvaliteta
Pitanjem kvalitete namirnica prvi put pozabavilo se i Europsko vijeće. Čelnici zemalja članica ovoga su tjedna sa summita poručili da pozdravljaju odluku Europske komisije "da riješi pitanje dvojne kvalitete prehrambenih proizvoda na unutarnjem tržištu u okviru Foruma na visokoj razini za poboljšano funkcioniranje lanca opskrbe hranom". I premijer Andrej Plenković založio se za rješavanje tog pitanja.
- Moramo se zauzeti za to da na jedinstvenom tržištu kvaliteta proizvoda, javno zdravstvo i sigurnost hrane bude identična i da proizvodi koje proizvođači plasiraju u bilo koju članicu budu iste kvalitete. To je minimum na kojem svi inzistiraju, kazao je, kako prenosi Hina, Plenković.
Raspravu o (ne)jednakoj kvaliteti proizvoda potaknula je početkom tjedna Slovačka na Vijeću ministara poljoprivrede, izloživši rezultate studije Slovačkog veterinarskog instituta. Prema tvrdnjama hrvatske eurozastupnice Biljane Borzan, koja se već dulje vrijeme bavi tim problemom, "na slovačkom tržištu su u kategoriji bezalkoholnih pića pronađeni proizvodi s umjetnim i jeftinijim zaslađivačima te s više konzervansa", "u mesnim i ribljim proizvodima je manji udio mesa nego u proizvodima za austrijsko tržište, a ista vrsta čaja kupljena na slovačkom tržištu ima slabiji okus i miris te dolazi u slabije kvalitetnim vrećicama". Iz ureda zastupnice Borzan izvijestili su da je slovačku inicijativu za reguliranje ovog pitanja poduprlo sedam država članica: Hrvatska, Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Češka, a priključile su se i Slovenija i Grčka, dok je Njemačka, prema njihovim tvrdnjama, bila "izričito protiv".
U čemu je "kvaka"
- Na razini EU-a sve se češće priča o ovome problemu. Povjerenica Europske komisije za zaštitu potrošača Vera Jourova je ovaj tjedan rekla da je problem dvostruke kvalitete očito zavaravanje potrošača. Raspravlja se o mogućim rješenjima koji uključuju i uspostavu Europske organizacije za zaštitu potrošača, ili pak proširenje legislative o zavaravanju potrošača - objašnjava Borzan koja je inicirala istraživanje o kvaliteti proizvoda za hrvatsko i njemačko tržište.
Istraživanje se provodi u suradnji s Hrvatskom agencijom za hranu i trebalo bi biti gotovo prije ljeta. Testirat će se 27 proizvoda, a za razliku od sličnih istraživanja u drugim zemljama, neće obuhvatiti samo namirnice, nego i deterdžente i higijenske proizvode.
- Nakon mojih rezultata, nitko neće moći tvrditi da je riječ o ukusu lokalnih potrošača, jer ako to i stoji za hranu, sigurno nitko ne može dokazati da hrvatski potrošači vole deterdžente koji slabije peru - poručuje Biljana Borzan.
Unatoč raspravama na visokoj razini, za promjenu regulative zemljama istočne i srednje Europe bit će potrebna konkretna podrška starih članica, odnosno njihovih političara, a čini se da njima nije uvijek jednostavno objasniti u čemu je "kvaka". Oni vrlo često ne prepoznaju problem s kojim se suočavaju građani novijih članica jer tog problema u njihovim zemljama - nema.
- Ponekad ih moraš uvjeravati da neka nejednakost doista egzistira u realnom svijetu - ističe eurozastupnica Borzan.
Kvaliteta proizvoda nije jedini primjer gdje su potrošači iz novih članica u nepovoljnijem položaju. Nejednak tretman u odnosu na velike, stare države često imaju i kada naručuju putem interneta. Kupci iz malih, novih članica EU-a ponekad plaćaju i dvostruko više za dostavu paketa, nego što bi platili da žive u nekoj velikoj državi. Osim toga, pojedine on-line trgovine odbijaju prodati, odnosno dostaviti kupljenu robu u neke zemlje.
Biljana Borzan, koja je izvjestiteljica Europskog parlamenta za pregovore o prijedlogu uredbe o prekograničnoj dostavi paketa, upozorila je nedavno upravo na te nejednakosti. Poručila je da "hrvatski građani koji kupuju preko interneta nisu ravnopravni s drugim kupcima u EU-u", da postoje razlike u cijeni dostave u velike i male članice - zbog čega je Hrvatska u lošijoj poziciji - a osim toga postoje i situacije "kada uopće nema dostave u Hrvatsku". Takav neravnopravni tretman trebali bi riješiti novi europski propisi o kojima se već raspravlja u europskim institucijama, a očekuje se da bi mogli biti usvojeni do kraja ove godine.
Nejednak tretman
Na nejednak tretman svih državljana EU-a nedavno je upozorio i Europski parlament. Na dnevnom redu njihove sjednice bile su vize za putovanje u SAD. Od 28 država članica, samo građani pet zemalja za posjet SAD-u moraju tražiti vizu i za to platiti i do 160 dolara. Ostali Europljani plaćaju tek pristojbu od 14 dolara. Europski parlament želi ispraviti tu nejednakost, pa je zatražio od Europske komisije da u roku od dva mjeseca privremeno uvede vize za građane SAD-a, kako bi se na taj način "pritisnulo" Washington da ukine vize za preostalih pet članica EU-a. Vrlo je upitno hoće li taj "manevar" Europskog parlamenta biti učinkovit, a u međuvremenu će i dalje Hrvatska, Bugarska, Cipar, Poljska i Rumunjska biti u neravnopravnom položaju u odnosu na preostale 23 zemlje.
Hrvatska, kao novija članica, jedna je od rijetkih EU država koje još nisu ugostile niti jednu agenciju niti tijelo EU-a. Biti domaćin jedne od europskih agencija nije samo stvar političkog prestiža, nego i konkretnih ekonomskih koristi, s obzirom na "popratne" sadržaje koje domaća ekonomija treba osigurati takvom tijelu i njegovim zaposlenicima. Osim Hrvatske, nijednu agenciju nemaju ni Bugarska, Rumunjska, Slovačka i Cipar. S druge strane, pojedine stare članice EU-a, poput Njemačke, Francuske, Italije ili Velike Britanije, imaju i više od jedne agencije. Stoga je nekolicina hrvatskih eurozastupnika - primjerice, Ivica Tolić, Ruža Tomašić, Jozo Radoš - na to upozorila Vijeće i Komisiju. Prva prilika da se situacija promijeni je Brexit. S obzirom da Velika Britanija napušta Europsku uniju, morat će se seliti i dvije europske agencije čije je sjedište u Londonu. Riječ je o Europskoj agenciji za lijekove (EMA) i Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo (EBA). Koja će zemlja postati njihov novi domaćin, odlučit će Europsko vijeće.
Priručnici za tehničke proizvode i na hrvatskom
Trebaju li upute za korištenje složenih tehničkih proizvoda uvijek biti napisane i na hrvatskom jeziku, kao jednom od službenih jezika Europske unije? Eurozastupnica Biljana Borzan očito smatra da je odgovor potvrdan, pa je nedavno uputila pitanje Europskoj komisiji, upozorivši da se građani, tvrtke i njihovi djelatnici, poput inženjera, suočavaju s problemom "nepostojanja priručnika, uputa za korištenje sofisticiranih i složenih tehničkih proizvoda na hrvatskom jeziku koji je ujedno i jezik Europske unije". (Irena FRLAN GAŠPAROVIĆ)