Filmsko pitanje za milijun dolara je: "Koji je film obilježio 2016. godinu?" Kolikogod vam se to činilo banalno pitanje sigurno nećete osvojiti nagradu ako odgovorite, recimo da je to "ZG80" Igora Šeregija - kojega nije bilo na ovogodišnjoj Puli - a najgledaniji je u kinima (65.685 gledatelja prema izvješću HAVC-a.) Nije to ni drugi najgledaniji film "Ustav Republike Hrvatske" Rajka Grlića (32.021 gledatelja, a osvojio je na samom startu i Grand Prix na festivalu u Montrealu, kojega također nije bilo na 63. Puli), a ni treći film po gledanosti, dugometražni dokumentarni film "Gazda" Darija Juričana nije odgovor (gledalo ga je do sada 12.000, a i dalje se prikazuje na velikim platnima diljem zemlje ova storija o hrvatskim Carringtonima - Todorićima).
Ambiciozni početak
Nije ni film "S one strane" Zrinka Ogreste, kojim je ambiciozno započela godina u Berlinu na Berlinaleu, gdje je prikazan je u programu Panorama, a Tihana Lazović odabrana je kao jedan od deset sudionika programa European Shooting Stars, koji svake godine promovira najuspješnije mlade europske glumce i glumice (prije nje su to bile Marija Škaričić i Zrinka Cvitešić). Također, film "S one strane" nagrađen je posebnim priznanjem žirija Europa Cinemas Label, a Europska filmska akademija uvrstila ga je sredinom godine u izbor 50 filmova koji su konkurirali za Europsku filmsku nagradu, što su potvrdili i gledatelji, žiri i kritika u Puli.
Točan odgovor je dokumentarni film "15 minuta - Masakr u Dvoru", u dansko-hrvatskoj koprodukciji, koji je nakon premijere na Sarajevskom filmskom festivalu prikazan na festivalima i televizijama diljem svijeta i izazvao brojne kontroverzije (jer se prikazuje da su te zločine izvršili hrvatski branitelji, a zapravo je riječ o tome da su ga počinile zloglasne Legijine Crvene beretke). Naravno, najviše kod kuće gdje ga i nismo vidjeli, a za (raz)otkrivanje cijelog slučaja oko filma zaslužan je i HRT-ov istraživački novinar i naš bivši redakcijski kolega Dražen Majić. O filmu su se vodile polemike, diplomatske sjednice, saborske rasprave, predizborne kampanje, isprike i domoljubne zakletve, povrijeđene sujete i tužbe sa svih strana…, a naravno sve po onome - tko je vidio - vidio je!
Filmska slika
Eto, to je naša hrvatska filmska slika ili stvarnost 2016. godine u kojoj je ova "nesmotrena", ili u najmanju ruku nedovoljno kontrolirana do kraja koprodukcija, zasjenila zaista respektabilan svjetski gladac naših filmova diljem festivala, a kod kuće nam priredila jadac i čudo iz "poskokove jame" u kojoj je najgledaniji film ostvarenje za koje se i oni najrevniji filmaši teško mogu sjetiti o čemu je riječ, a s druge strane niti polovinu gledatelja toga Šergijeva navijačkog ponavljanja nije u kinima uspio dohvatiti ozbiljan Grlićev-Tomićev "Ustav" sa svom silom neviđene reklame.
O "Gazdama" da ne i govorim, pa valja čekati statistiku kako će proći božićni film "Sve najbolje" Snježane Tribuson - koji je otvorio Pulu - i kontroverzni "Goran" Nevia Marasovića - koji je Pulu zaobišao - koji se baš prikazuju u kinima diljem zemlje (Franjo Dijak je na festivalu Fantasia u Montrealu nagrađen za najbolju mušku glavnu ulogu). Kad smo već kod domaće scene i Pule, gdje se ona najbolje vidi i zrcali, prema podacima HAVC-a u 2016. u domaćim kinima bila su 22 naslova, a završeno je i javno prikazano 14 dugometražnih dokumentarnih te stotinjak kratkometražnih animiranih, dokumentarnih, eksperimentalnih i igranih filmova.
S kojim i kakvim uspjehom, vidjet ćemo uskoro. Bar da Ogresta uđe u uži krug, bio bi to na kraju gladac na domaći jadac. No, sve što ste propustili u 2016. vidjet ćete na 64. Puli 2017. - jer su tako htjeli "otpisani" kojima je Pula zadnja rupa na svirali - bar dok se ne uvjere da nije zlato sve što sja na lijepim obećanjima po svijetu. (Mate ĆURIĆ)