"Završit cu trecu godinu preddiplomskog studija u Puli, ali ovdje zasigurno necu ostati studirati još dvije godine. Nastavit cu diplomski studij u Zagrebu, gdje postoje domovi i gdje su menze mnogo jeftinije. Ni sam ne znam koliko sam novca svake godine dosad potrošio na režije, stan i skupu hranu."
Tim je rijecima Petar Podravec iz Koprivnice, student trece godine na Odjelu za ekonomiju i turizam, docarao što misle polaznici Sveucilišta Jurja Dobrile u Puli o najnovijim informacijama po kojima se izgradnja studentskog doma i restorana ponovno stavlja na cekanje.
Rekonstrukcija napuštene bolnicke zgrade otorinolaringologije trebala je po prethodnim planovima poceti još 2008. godine, a ove biti završena. Projekt, koji obuhvaca restoran u prizemlju sa 120 mjesta te domski smještaj na katu sa 125 postelja, ponovno je odgoden jer je državna komisija poništila natjecaj za izbor izvodaca.
Radovi su trebali poceti ove jeseni, ali uslijedilo je novo razocaranje, vele studenti kojima se godinama obecava gradnja doma, prvo u zgradi Rojca, a potom u derutnoj bivšoj bolnici.
Upravo su nepostojanje studentskog doma, ali i (pre)visoki troškovi života u Puli, koja godinama slovi za najskuplji grad u Hrvatskoj, razlozi zbog kojih se mnogi mladi radije okrecu fakultetima u Zagrebu, Splitu i Rijeci, gdje je studentski život bolje ureden.
Zanimljivo je da domski smještaj osim u tri glavna studentska grada postoji i u Zadru, Osijeku pa cak i Varaždinu. Iako Dubrovnik, poput Pule, još nema riješeno pitanje smještaja, u najjužnijem sveucilišnom gradu u Hrvatskoj od ove akademske godine za 60 studentica osigurali su smještaj u Ženskom dackom domu sv. Marije Krucifikse.
Time je Pula ostala jedini studentski grad u kojem nijedan student nema riješeno stambeno pitanje, što spada u osnovne uvjete studiranja.
"Polovina mojih prijatelja iz Koprivnice bila je zainteresirana da dode na Sveucilište Jurja Dobrile, ali odustali su od studiranja u Puli kada su culi da samo stanarinu moraju placati oko 1.000 kuna. Znam mnoge koji kažu da ce cekati da se sagradi dom pa da ce onda doci, a sada je pitanje kada ce se to dogoditi. Ne razumijem zašto Grad to ne prepozna i ne ucini sve da se dom izgradi jer mnogi bi došli na studij u Pulu, samo da ne moraju u podstanarstvo i da život ovdje nije tako skup", veli Podravec.
Po podacima Studentskog centra u Puli, najmanje je 300 studenata koji su u nedostatku doma prisiljeni živjeti u podstanarstvu. Taj je broj vjerojatno i veci. Naime, kako objašnjava voditelj centra Slobodan Pola, toliko ih se godišnje prijavi na natjecaj Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za subvenciju privatnog smještaja studenata u podstanarstvu. No, tu pomoc ne dobiju svi.
I dok u studentskom domu u Varaždinu studenti žive u sobama s kupaonicom, hladnjakom, besplatnim pristupom internetu i prikljuckom za TV, a uz to im je na raspolaganju šest cajnih kuhinja s televizorima, informaticke ucionice, dvorana za sastanke i seminare, sportska dvorana, praonica i sušionica rublja, u Puli studenti uz najamninu i režije placaju trostruko više, a za to dobivaju stanove u kojima cesto nema ni osnovnih uvjeta za život.
Što se sve iznajmljuje studentima u Puli iz svog iskustva zna Sandra Kovacevic iz Slavonskog Broda, studentica druge godine preddiplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti.
"Usred zime, od prosinca do ožujka, moja cimerica i ja živjele smo u stanu bez grijanja, a jednog dana došli su majstori i uzeli prozore pa je gazdarica stavila "alternativne prozore" odnosno daske! Dva tjedna smo živjele i bez grijanja i bez prozora, po noci smo se budile zbog hladnoce pa bismo se grijale fenom", veli Sandra.
Ovaj su "luksuz" studentice placale svaka sto eura plus režije, a buduci da je bilo vrijeme ispita, nisu mogle tražiti drugi smještaj i prolaziti agoniju selidbe. (Napisala i snimila Maša JERIN)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. OPŠIRNIJE O OVOJ TEMI CITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD PONEDJELJKA.