Dva naizgled posve različita životna i poslovna puta prije više su godina Ukrajinca Vadima Nikonova i Rusa Georgyja Bychkova odvela daleko od svojih ognjišta, prvog u Nizozemsku i a drugog Finsku gdje su osnovali obitelji i bavili različitim poslovima te naučili jezike zemalja koje su im pružile gostoprimstvo. Dva neznanca, porijeklom iz zemalja u kojima stalna politička i gospodarska previranja ne jenjavaju sasvim slučajno se susreću i upoznaju na jednoj proslavi u Puli uoči Nove godine 2013. Nikonov, koji se u Nizozemskoj bavio građevinarstvom došao je nekoliko mjeseci ranije živjeti u Istru s unaprijed smišljenom poslovnom idejom.
Od slučajnog susreta do poslovnog partnerstva
U Muntiću je te 2013. s partnerom iz Bjelorusije, koji je poput njega, prije više od dvadeset godina potražio sreću u Nizozemskoj, a nakon vlastitog pozitivnog iskustva, osnovao tvrtku Agro spero, ogledno gospodarstvo za uzgoj prepelica, odnosno proizvodnju prepeličjih jaja. Naime, zahvaljujući konzumaciji tih jaja Vadim je uspio izbjeći amputaciju noge koja mu je prijetila nakon teške ozljede. Upravo ta ozljeda koja mu je onemogućavala da se adekvatno brine za sebe spojila ga je, odnosno zbližila s poslovnim partnerom Georgyjom Bychkovim, Rusom koji je iste te godine odlučio napustiti Finsku i preselio sa suprugom u Pulu.
Upoznali su se na proslavi, a vidjevši da je Vadimu zbog ozljede potrebna pomoć Bychkov, koji je imao svoju tvrtku Sun line, mu je ponudio gostoprimstvo u svom pulskom domu. Ukrajinac i Rus s bogatim životnim i poslovnim iskustvom provode tako gotovo dva mjeseca pod istim krovom pod kojim se, iz dana u dan, sve više razvija Vadimova poslovna ideja - osnivanje farme prepelica. Svojim idejama privlače još nekoliko državljana Nizozemske, investitore koji su 20 godina ranije emigrirali u Europu iz Ukrajine i Bjelorusije, Litve i Rusije.
Riješeni da ostanu živjeti u Istri zbog povoljne klime, sličnosti ukrajinskog, ruskog i hrvatskog jezika, mentaliteta ljudi i, za njihov poslovni
pothvat, dobrih ekoloških uvjeta, Nikonov i Bychkov osnivaju lanjskog travnja zajedničku tvrtku Agro line i u Šuranima kod Tinjana unajmljuju dio pogona posrnulog Purisa u kojemu je nekada bilo tovilište purana. U poslu im pomažu netom otpušteni stručnjaci Purisa u stečaju s bogatim, nekoliko desetljeća dugim, iskustvom u peradarstvu.
Borba s propisima, tumačenjima i činovnicima
- Ti su prostori bili zapušteni i derutni. Trebalo ih je obnoviti i prilagoditi uzgoju prepelica, a od tada je mnogo toga napravljeno, veli Bojan Lipić, voditelj marketinga Agro line-a koji se silom (ne)prilika našao i u ulozi svojevrsnog istraživača i tumača hrvatskih propisa, pa i savjetnika stranih investitora.
- Svi smo se poprilično namučili zbog manjkavosti hrvatskih propisa, nedostupnosti informacija, različitih tumačenja zakona, koji su često pojedinačna mišljenja državnih činovnika? Riječ je o ozbiljnim investitorima, strancima koji žele stvoriti nova radna mjesta za ovdašnje ljude i podići najveću farmu prepelica u Europi. Već sama činjenica da su stranci i da ne govore dobro hrvatski jezik znatno im otežava položaj, a sporost birokracije onemogućava da realiziraju velike investicije. Primjerice, nekoliko smo mjeseci proučavali pravilnike i različite zakone da bismo mogli legalno i zadovoljavajući sve uvjete ovdje, na nekadašnjoj Purisovoj farmi, uzgajati prepelice i plasirati njihova jaja na tržište. Nakon tih nekoliko mjeseci u upravi za veterinarstvo nam je rečeno da su konzumna jaja samo kokošja i da se pravilnik koji definira njihov plasman na tržište ne odnosi i na prepeličja jaja. Uvjeren sam da na razini europske unije postoji pravilnik koji obuhvaća proizvodnju i plasman prepeličjih jaja, ali gdje god smo ga tražili nismo ga našli, ne na hrvatskom jeziku. Iz nadležnih službi različitih ministarstva dobili smo odgovor da nas u podizanju ove farme najviše obvezuje Zakon o zaštiti životinja koji definira humani odnos prema životinjama.
Dakle, moramo ih pravilno zbrinuti, humano postupati prema njima, osigurati primjerene uvjete uzgoja? Međutim, kada imate ozbiljan poslovni plan, ozbiljne i velike investicije u projekt koji će u konačnici biti težak više stotina tisuća eura, onda želite biti sigurni da vam neće doći neka inspekcija i kazniti vas danas zbog boje zidova, a sutra zbog veličine kaveza, kaže Lipić.(M. KOŠTA)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU