Glazbena matineja "Zlatić za vajk - Zlatić zauvijek / Zlatić per sempre" održana je u četvrtak na pulskom Filozofskom fakultetu u dvorani koja nosi ime Slavka Zlatića, poznatog skladatelja, dirigenta i muzikologa koji je rođen prije 107 godina.
Sakupljanje istarske tradicijske glazbe
Zlatićev rođendan obilježen je u organizaciji Vijeća Mjesnog odbora Gregovica i Udruge za očuvanje spomena na istarske skladatelje koja djeluje pri ovom MO-u te Muzičke akademije u Puli.
Kako je u ime organizatora rekla profesorica Mirjana Grakalić, kroz ovakva događanja, koja uključuju prigodne rođendane i koncerte u spomen na ljude koji su u istarskoj glazbi ostavili trag, nastoje upoznati javnost, pogotovo studente s glazbenim velikanima.
Ženski zbor Muzičke akademije u Puli izveo je Zlatićeve "Varijacije na istarsku temu". Zborom je dirigirala Antonela Picigić, uz pratnju Melite Lasek Satterwhite koja je svirala na klaviru na kojem je svojedobno svirao i Zlatić, a solistica je bila mezzosopranistica Ena Lešić.
Zlatićevog života prisjetio se Mirko Urošević koji je kao novinar Vjesnika s njim napravio intervju 1970. godine povodom njegovog 60. rođendana. Zlatić je tih godina kao zaposlenik Sjevernojadranskog instituta dobio zadatak da proučava i obrađuje istarske narodne pjesme te je kasnije Renato Pernić koji je radio na Radio Puli pod njegovim direktnim utjecajem nastavio rad na sakupljanju istarske tradicijske glazbe.
- Otkada znam za sebe bavim se glazbom, reći će Zlatić Uroševiću u tom intervjuu koji je objavljen 9. lipnja 1970. pod nazivom "Umjetnik kojega ne mori provincija". S pet godina Zlatić je dobio na poklon violinu, a svirao je i orgulje. Studirao je u Trstu i Zagrebu, a njegov "Balun" izveden je 1937. na rođendanu predsjednika HSS-a Vlatka Mačeka u Zagrebu.
Brojne glazbene emisije
Osim što je bio glazbenik, Zlatić je bio i aktivni antifašist, član organizacije TIGR pa se zbog akcije nakon koje je strijeljan Vladimir Gortan morao skrivati, a za vrijeme Drugog svjetskog rata priključio se partizanima te je u kazališnoj skupini ZAVNOH-a vodio zbor. U Istru se vratio kako bi organizirao kulturni život i pripremio preuzimanje kulturnih institucija, no to se nije dogodilo zbog dolaska angloameričke vojne uprave.
U intervjuu koji je dao Uroševiću ispričao je između ostalog da ga je uvijek privlačila arheologija koja mu je ostala hobi, no žalio je što mu je toliko toga ostalo nedovršeno, no trag je osim u svojim skladbama, između ostalog pustio i u brojnim glazbenima emisijama koje je uređivao na radijskim postajama u Puli, Zagrebu i Kopru. Bavio se pedagoškim radom, a to što je bio umjetnik i pedagog vidio je kao sretnu kombinaciju.
Nakon dolaska Saveznika u Pulu, otišao je opet u Zagreb, da bi se u Istru vratio 1965., no smatrao je da se vratio prekasno jer bi, da je stigao ranije, bolje obradio muzičke prilike i folklor u Istri. Pula je, kaže Urošević, tada obilovala ljudima poput Zlatića, klasičarima i ljudima široke inteligencije koji su imali široko područje interesa, zahvaljujući tome što su završili gimnazije.
Podsjećanje na Zlatića završilo je petominutnim isječkom iz emisije "Puna je Pula" koju je Urošević spremao za TV Novu. Radi se o dijelu filma iz 1968. godine u kojem se razgovaralo s poznatim osobama koje su poznavale Miju Mirkovića-Matu Balotu i bile bliske s njim, a jedan od njih bio je i Zlatić pa je to bila prilika da se vidi kakav je bio uživo. (Napisao i snimio Mladen RADIĆ)