Puljanka Magdalena Pužar nije jedina koja će danas poslati svoje dijete u školu bez udžbenika. Za njih bi, kaže, trebala izdvojiti 1.400 kuna, kojih nema, a ne može dobiti ni financijsku pomoć Grada Pule jer njena plaća od 2.200 kuna plus 300 kuna dječjeg doplatka probija gradski cenzus koji se, po njenim riječima, kreće oko 2.050 ili 2.100 kuna.
Ne stiže ni alimentacija
Samohrana je majka koja za podstanarstvo mjesečno plaća 1.500 kuna, režije nije platila od lipnja, a bivši suprug ne uplaćuje alimentaciju još od svibnja. Majka joj je nezaposlena, a otac radi kao mesar za plaću od 2.300 kuna te joj pomaže pokojim komadom mesa. Nekoliko puta su joj u pomoć priskočili i u udruzi Naš san, njihov osmijeh. Iako jedva spaja kraj s krajem, Magdalena kaže da će se za hranu nekako snaći, ali poručuje: "Dajte mi za knjige". Obraćala se i gradonačelniku Borisu Miletiću, koji joj je odgovorio da, nažalost, ne može dobiti novčanu potporu za knjige, ali joj je savjetovao da pokrene postupak kako bi dobila alimentaciju.
- Ja nisam jedina koja će poslati dijete u školu bez knjiga. Dobit će bilježnicu. Knjige za svoju djecu neće kupiti niti susjeda koja je završila na infuziji. Školuje troje djece, nezaposlena je, a suprug joj radi u Uljaniku. Nemam pojma što će biti dalje, kazala nam je Pužar koja je predala i "papire" pulskom Centru za socijalnu skrb, a hoće li dobiti pomoć za knjige i ima li uvjete za nju, zasad ne zna jer joj, kaže, ništa nisu rekli.
Njeno dijete ne može niti naslijediti udžbenike od nekog starijeg đaka jer su ove školske godine uvedene nove knjige koje, po riječima mnogih ogorčenih roditelja, ne sadrže novo gradivo, nego je, vele, njihova očita svrha zarada izdavača. Doista, kakve je to gramatičke promjene u samo godinu dana doživio, recimo, engleski jezik da bi se morao kupiti novi udžbenik? Što je novo u hrvatskom jeziku, prirodi i društvu, glazbenom? Jesu li povijesni revizionisti utjecali na izmjenu udžbenika povijesti?
Staro gradivo, udžbenici novi
Roditelji koji su uspoređivali gradivo u starim i novim udžbenicima kažu da je gotovo identično, neki su dijelovi ispremještani pa se recimo, ista priča u staroj knjizi nalazi na 10. stranici, a u novoj knjizi na nekoj drugoj stranici. U drugom slučaju u udžbeniku se, recimo, umjesto jedne, sada nalazi neka druga priča.
Druga Puljanka, majka dviju pulskih školarki koje kreću u 5. i 8. razred, kaže da je samo za knjige morala izdvojiti ukupno 3.000 kuna. Bilježnice su je stajale više od 400 kuna. A još je trebala iznaći novac za trenirke, tenisice i ostalu obaveznu školsku opremu. Jedno je dijete, osim toga, bilo na petodnevnoj ekskurziji s četiri noćenja po Hrvatskoj, koje je koštalo 2.500 kuna, tako da je, sveukupno, od šuba potrošila oko tisuću eura. Iznos koji si danas rijetko tko može priuštiti. Pa i oni zaposleni.
Kupiti knjige za školarca danas je vrlo teško i zaposlenom roditelju, s relativno solidnim primanjima, a kamo li tzv. socijali. Zato mnoge jedinice lokalne samouprave u Istri sufinanciraju kupnju udžbenika, a neke poput Grada Umaga, to čini u cijelosti, za sve đake, a ne samo one iz socijalno ugroženih obitelji. U najvećem istarskom gradu, u kojem samo osnovnu školu pohađa 4.505 učenika, to nažalost, nije slučaj. (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU