Ljubav, topli zagrljaj, pažnja, pravo na dostojanstvene i sadržajno ispunjene "zlatne godine", bile su ideje vodilje Petre Kostešić, vlasnice Obiteljskog doma za starije i nemoćne Moja hiža u Šišanu otvorenog proteklog vikenda. Kapaciteta 20 korisnika, Dom na dva kata (Vila Eliza) smješten je u mirnome dijelu prigradskog naselja, okružen prirodom iz kojeg se iz svake sobe pruža lijep pogled na zelenilo, a korisnicima je na raspolaganju pet dvokrevetnih, jedna trokrevetna i sedam jednokrevetnih soba u sklopu apartmanskog smještaja.
Cijena smještaja se kreće od 5.700 do 6.000 kuna, a o svakodnevnoj "ljudskoj" i medicinskoj skrbi za korisnike će brinuti medicinska sestra i tri njegovateljice, a jednom tjedno i liječnik vanjski suradnik.
- Godinama sam se susretala i radila sa starijim osobama i želja mi je bila da im omogućim sretnu, veselu, ispunjenu ljubavi i pažnjom takozvanu treću dob. Zapravo im treba malo, najviše topli zagrljaj, riječ, pažnja, i to je bila moja osnovna ideja za otvaranje Doma, rekla nam je Kostešić, nadajući da će njeni korisnici to pronaći u Šišanu. Veli da zasad ima nekoliko prijavljenih, no tijekom idućih dana i mjeseci očekuje pune kapacitete.
U Domu, istaknula je Kostešić, svaka soba ima svoju kupaonicu što je vrlo važno zbog komoditeta. Također, uređena je kupaonica za osobe s invaliditetom, a svaka soba ima i svoj izlaz na terasu. Svaki kat i svaka soba, nastavila je, ima svoj dnevni boravak gdje se korisnici mogu družiti, a u slučaju potrebe osiguran je i eskalator za stepenište. Ono što je najvažnije, napomenula je Kostešić, osim kompletne medicinske skrbi, je to da je u Domu za korisnike osigurana svakodnevna fizikalna i radna terapija.
- Imamo zaista široku paletu usluga pa će korisnici, osim "razgibavanja", kod nas moći slikati, šivati, boćati, odlaziti u šetnje i na obližnje izlete, kaže Kostešić, dodajući da boravak prate i ukusna, domaća tri obroka na dan, plus jedan međuobrok. Zasad, nastavila je, nude kompletnu uslugu, no u dogledno vrijeme će razmišljati o uspostavljanju takozvanog dnevnog boravka kada će korisnici dio dana boraviti u Domu, a dio kod svoje kuće.
Od ideje do realizacije, kaže nam, bilo je potrebno oko godinu i pol dana, uz niz administrativnih zavrzlama, no uspjela je, kako je rekla, u relativno kratkom roku, dobiti sve potrebne dozvole i započeti s radom.
Otvorenje Obiteljskog doma za starije i nemoćne Moja hiža održano je uz mnogobrojne uzvanike, među kojima i predstavnika Općine Ližnjan Paola Demarina i obitelji budućih korisnika. Svjesna je kaže nam mlada vlasnica, da su vremena teška i da će stoga u idućem razdoblju pokušati pokrenuti proceduru da se u sufinanciranje boravka starijih osoba u Domovima uključi i država, odnosno jedinice lokalne samouprave po uzoru na dječje vrtiće.
Nada se da će u tom uspjeti, zajedno s ostalim domovima koje pružaju slične usluge, a dotad će ona, i kompletno osoblje Doma, dati sve od sebe da korisnici uživaju u svojim zlatnim godinama. Moja hiža u Šišanu jedan je od brojnih privatnih domova za starije i nemoćne koji su se posljednjih godina otvorili u mjestima bivše općine Pula. Samo u Puli, prema podacima sa web stranice o Domovima za starije i nemoćne, otvoreno ih je više od pet poput Esperance i Malog raja ili Dom Paxa i Katarine, zatim u Ližnjanu u vili Sana. Osim privatnih, u pulskoj okolici djeluje i niz takozvanih državnih domova poput Alfreda Štiglića. (Nera SOFTIĆ , snimio N. LAZAREVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU