- Sanjam da ću doći u kafić i naručiti si kavu i kolač, priča Anamaria Laslo. Pa zar je to takav problem, pomislite dok gledate vedru plavooku sugovornicu, ne znajući da je za Anamariju kolač, kroasan ili možda kraće – obična pekara, ubojito bojno polje. Zašto? Jer sadrže gluten.
- Ne volim kazati da sam celijakičarka. To zvuči tako laboratorijski, šali se 42-godišnja Anamarija dok u velikoj hotelskoj kuhinji priprema Schwarzvald cupcakese, bez glutena, naravno. "Kod celijakije, hrana je jedini lijek", priča entuzijastična organizatorica i voditeljica prve radionice kuhanja bez glutena u Istri, koja je prošlog vikenda održana u hotelu Adriatic i tog je vjetrovitog dana u Rovinj privukla polaznice iz čitave Hrvatske.
Da, celijakija je trajni, doživotni poremećaj nepodnošenja glutena, bjelančevine prisutne u žitaricama. Elegantni keksići s limunom, kolačići od mrkve, pa oni u stilu Scwarzvald torte, focaccia sa začinskim biljem, kruh s dodacima, miješani kruh, njoki i naravno, pljukanci, jer ipak smo u Istri, djelo su porečke nevjeste. Ona je u Poreču pokrenula tvrtku Abeona d.o.o. koja se bavi radionicama kuhanja bez glutena, organiziranjem gastro-tura i izleta, te savjetovanjima o bezglutenskoj dijeti i edukacijama za djelatnike ugostiteljskih objekata.
- Od rođenja bolujem od celijakije. Nisam se razvijala, skoro sam bila dehidrirala, moji su roditelji bili uporni, tako da sam ja u bolnici, eto, i prohodala. Upornost se isplatila, liječnik je otkrio bolest i s tim živim cijeli život, zbog čega sam se uvijek osjećala kao vanzemaljac. Nisam ni sanjala da će se moj poremećaj pretvoriti u moj poziv, priča Anamarija.
- Radila sam 16 godina u jednoj velikoj putničkoj agenciji u kojoj sam prošla gotov sve poslove. No, došlo je do velikih promjena te sam dala otkaz i shvatila da je vrijeme da se osamostalim. A jako volim kuhati i jesti. I kada sam prvi put napravila njoke s brašnom bez glutena, muž mi je rekao da bi se time mogla baviti, obrazložila je Anamaria svoju odluku o pokretanju tvrtke.
- Celijakija nije bolest, to nije dijagnoza, zato želim na višu razinu dignuti svijest o celijakiji, priča Anamarija, koja je u Italiji u hotelu s pet zvjezdica s vrhunskim šefovima od kojih je ona jedina bila amater, završila tečaj kuhanja bez glutena.
Znači, u inozemstvu je normalno u hotelu imati gluten free listu, pitamo.
- Talijani su najjači u Europi. Turska puno pazi, Skandinavci isto jer ondje ima najviše oboljelih od celijakije, dok su Amerikanci otišli najdalje, priča dok u kolačiće umjesto jaja stavlja bananu, a za izradu prhkog tijesta umjesto maslaca koristi maslinovo ulje, kaže, 20 posto manje od zadane količine u gramima.
U Hrvatskoj ama baš ništa nije prilagođeno celijakičarima. Da nema nekoliko stranih drogerija, bilo bi još oskudnije. Da ne pričamo o nedostatku educiranog ugostiteljskog osoblja i o ostalim prehrambenim alergijama i intoleranciji, kaže poduzetnica. (Napisala i snimila L. BAGAR)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.