Kada je prije dvije godine za Dan grada dobio pohvalnicu za prikupljenu i sistematiziranu zbirku fosila i minerala istarskog poluotoka, 89-godišnji rudarski inženjer Jakov Stanišic je mislio da je došao kraj njegovoj muci sa zbrinjavanjem izložaka.
Kaže da su mu to za posjeta obecali dogradonacelnik Marino Budicin i predsjednik rovinjskog IDS-a Milan Mihovilovic, po struci geolog. Ponadao se da ce se mjesto za njegovih sedam tisuca izložaka naci u nadogradenom Zavicajnom muzeju, ali mu se nitko ne javlja pa je izgubio svaku nadu.
- Ja sam vec u godinama pa bih želio zbrinuti svoju zbirku i pomoci postavljanju s opisima i imenima fosila te mjestom njihova pronalaska. Za njih sam iz Italije nabavio i posebne šiber-vitrine u staklu, ali me više nitko ne zove, niti mi se javlja. Zapravo, zovu me iz inozemstva profesori i geolozi koji su kod mene boravili ili su ovamo dovodili studente geologije i biologije pa znaju njenu vrijednost. Nude mi novac za zbirku ili pojedine fosile koji vrijede i do tisucu eura, ali mi novac nije potreban, vec bih želio vidjeti izloženu i zbrinutu zbirku u Rovinju, gdje sam proveo veci dio svog života, kaže Stanišic, koji je rodom iz Picna.
Tri desetljeca ceka da udomi zbirku
Stanišic je strastveni kolekcionar pa ima i vrijednu zbirku od 320 arhivskih vina iz cijelog svijeta. Ima i brojne darove posjetioca njegove zbirke, ne samo fosile i minerale. Ljubomorno cuva bocu šljivovice manastirke iz 1978., u dizajniranom kožnom pakiranju, koju mu je za druženja poklonio poznati komicar Miodrag Petrovic Ckalja.
Uz strucne knjige i casopise, na jednoj od stalaža je i niz velikih bilježnica u koje Stanišic od svoj šeste godine bilježi uspomene. I taj je dio zbirke zainteresirao povjesnicara Budicina. Stanišic je, naime, radeci u raškom rudniku, bio prvi jugoslavenski rudarski udarnik, za što je dobio posebnu knjižnicu i medalju.
Zbog marljivosti i požrtvovnosti Istarski ugljenokopi poslali su ga na Rudarski fakultet u Tuzlu gdje je stekao titulu rudarskog inženjera. Poceo je raditi u rovinjskim Istarskim boksitima, a u Rovinju je ostao živjeti.
Fosile je skupljao u rudnicima, a kasnije i obilazeci istarske kamenolome i najplodnije doline, gdje se za dubokog oranja znaju pronaci fosili. Kaže da mu je u kamenu lako pronaci fosile. Uvijek je u kamenolom išao s cekicem i dlijetom i cim je primijetio da se sastaju dva sloja, pokušao ih je odvojiti pa je cesto nailazio na okamine biljaka i životinja. Premecuci hrpe kamenja nalazio je fosile golemih puževa, rakova i drugih morskih clankonožaca.
- Istra je bogata fosilima, ali o njima, na žalost, više znaju strani studenti nego naši. Za studijskih boravaka u Centru za istraživanje mora moju zbirku posjecuju i proucavaju studenti iz raznih zemalja. Njihovi profesori su me nebrojeno puta pitali da im prodam zbirku, za nju su se zanimali muzeji iz Milana, Bologne i Padove, ali ja nisam popustio jer želim docekati da se izloži u Rovinju. Zbog mojih godina postao sam nestrpljiv jer bi bih htio to doživjeti. Vec mi 30 godina to obecavaju pa se sve manje nadam povoljnom rješenju, kaže sa sjetom Stanišic.
Istarski kamenolomi - bogatstvo fosila
Primijetili smo da Stanišic stalno radi na zbirci i obogacuje je novim izlošcima. Uz nove vitrine dodatno je uredio podrum, gdje cuva zbirku, i osigurao ga od provala. Kaže da je maslinik, u kojem je cesto boravio, dao na obradu prijateljima pa ima više vremena za svoju životnu strast. I dalje je preplacen na strucne casopise, cita strucne knjige i vodi dnevnik pa bi mogao satima pricati o fosilima i mineralima.
Posebno je ponosan na svoj prvi fosil - puža stomatopsisa starog 70 milijuna godina iz starije krede, koji je pronašao 1965. u jami boksita kod Pazina. Taj ga je pronalazak zaintrigirao pa je stao obilaziti kamenolome u Istri. Fosili pronadeni u boksitu i zemlji crvenkaste su boje, dok su oni iz kamenoloma u Vinkuranu potpuno bijeli.
- Dok su neki drugovali i lumpovali, ja sam ocaran ljepotom fosila godinama obilazio kamenolome. Svaki novi pronalazak vukao me dalje u istraživanje. Srecom, imao sam podršku supruge i kcerke, koje sam zbog svog hobija cesto ostavljao same, zakljucuje Stanišic.
Budicin: Za sada nema prostora za zbirku
O zbirci Jakova Stanišica razgovarali smo s rovinjskim dogradonacelnikom povjesnicarom Marinom Budicinom. Kaže da za sada nisu našli rješenje za smještaj velike zbirke.
- Naši prostori nisu tako veliki da bismo mogli smjestiti cjelokupnu zbirku. Zbog toga razmatramo mogucnost da zbirka ostane dislocirana u Stanišicevoj kuci, a da mi o njoj vodimo brigu i organiziramo posjete, kaže Budicin te napominje da se više puta sastajao sa Stanišicem zbog vrijedne zbirke.
Ravnateljica Zavicajnog muzeja Marija Smolica kaže da bi rado smjestila Stanišicevu zbirku, ali nema gdje. I sa sadašnjim proširenjem muzej nece moci smjestiti sve izloške koje godinama cuva u depoima. Ipak, kaže da rješenje treba naci jer je rijec o vrijednoj donaciji.