Nakon Splita i Beča, u rovinjskom Multimedijalnom centru otvorena je izložba slika Matka Trebotića "Mediteranski zapisi - krhotine otoka 2012", koju će posjetitelji imati prilike razgledati do konca srpnja.
Naime, riječ je o višestruko talentiranom umjetniku, autoru mnogobrojnih samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu koji je tiskao i dvadesetak grafičko-pjesničkih mapa s istaknutim domaćin i stranim pjesnicima i koji se pored slikarstva i grafike bavi instalacijama, kazališnom i televizijskom scenografijom te u posljednje vrijeme i skulpturom. Upravo, stoga su i "Mediteranski zapisi", kako je istaknuo Mladen Lučić, mnogim njegovim poznavateljima i štovateljima bili samo naoko iznenađenje, poglavito koloritom i apstrakcijom.
- Slikarev ciklus koji je nastao lani apsolutno nosi sve one komponente koje su godinama bile naznake njegovog stvaralaštva. Međutim, mnogi su ostali iznenađeni njihovim koloritom i apstrakcijom, iako samo na prvi pogled. Naime, te slike jesu Mediteran po svom svjetlu, ugođaju, simbolici, i to je ono što se možda i ne vidi na prvi pogled, ali ga autor njeguje i prisutan je u njegovim akvarelima, crticama i grafikama, rekao je između ostalog, likovni kritičar Lucić, opisujući slikarev opus svjetlošću trenutka, odnosno svjetlošću civilizacije.
U predgovoru bogato ilustriranog kataloga Igor Zidić piše i da se "u slikara budi želja da u 'Mediteranskim zapisima' okupi sve što je njemu za Mediteran bitno i ukoliko više nastoji sačuvati i bit njegovih sastavnica utoliko se više osuđuje na uvažavanje različitoga: on ne predlaže nasilnu sintezu sastojnih dijelova, nego se bori za svoju inačicu 'antropološkog eksperimenta', za univerzalnost svoje sredozemne ekumene, za svoju lingua franca koju, kao i kršćanstvo, doseže ponajprije na razini riječi, možda čak etimologije".
Uz Zidića, u dijelu kataloga pod nazivom Kairós, Viktor Žmegač zapisao je i da je Mediteran u majstora sam po sebi razumljiv, no "zapisi" asociraju na nešto osobito - lakoću, ljepotu bez znoja, profinjenost bez pedanterije, ukratko, aforističku sažetost koja iskazuje trenutke u kojima se sjedinjuje stvaralačka ličnost, misao i ozračje.
- U staroj grčkoj magijskoj predaji takvi su trenuci, sretni i proživljeni, nazvani kairós. Autorovi su likovni zapisi zazivanje kairósa, a osobito mediteranskog "sretnog trenutka" u kojem iščezava pomisao na predmetnu stvarnost i realnu sadašnjost. U likovnim prostorima stapaju se fizikalno vrijeme i hip koji je zastao, zapisao je u katalogu "Mediteranski zapisi" Viktor Žmegač. (Napisala i snimila N. ORLOVIĆ RADIĆ)