"Sitnim lažljivcem" nazvao je ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića Smiljan Reljić, nekadašnji ravnatelj Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP), civilne tajne službe iz Tuđmanova vremena, jer je Ostojić na televiziji spomenuo afere tajnih službi iz vremena kada je Reljić vodio jednu od njih.
- Žalosno je da Ranko Ostojić zlorabi funkciju ministra unutarnjih poslova kako bi dezinformirao i obmanuo hrvatsku javnost i na taj način vlastitoj političkoj opciji priskrbio određene poene. I opet navodi 128 dosjea koji su jedna od najvećih manipulacija SDP-ove vlasti, kazao je Reljić.
U nedostatku reakcije ministra Ostojića, koji je za naš list odbio komentirati Reljićeve optužbe, dovoljno će biti zaviriti u dio novinskih arhiva, kako bismo se uvjerili da "jedna od najvećih manipulacija SDP-ove vlasti" može biti samo to što nije kaznila odgovorne za dramatičnu protudemokratsku praksu prisluškivanja novinara i aktivista za ljudska prava.
Obrada redakcija
- Gotovo čitave redakcije pojedinih tjednika bile su predmet obrade SZUP-a (Službe za zaštitu ustavnog poretka – tajna služba). Novinare, koji su kritički pisali o pojedinim visokim dužnosnicima bivše vlasti svrstavalo se pod političko nasilje i uhodilo – rekao je 5. studenoga (2001. godine, op.a.) Šime Lučin, hrvatski ministar unutarnjih poslova, pred zgranutim novinarima koji su ostali zapanjeni njegovom izjavom da je među stotinama i stotinama policijskih dosjea, bilo čak 126 novinarskih.
Tako je napisao tadašnji novinar Feral Tribunea Drago Hedl u članku u kojemu opisuje kako je u arhivi MUP-a osobno čitao vlastiti dosje, što je policija omogućila u Lučinovu mandatu. Ravnatelj SZUP-a od 1992. do 1997. bio je Smiljan Reljić, današnji savjetnik u tvrtki General Security koja Mostu pruža zaštitarske usluge, i čovjek koji glasnogovornika Mosta Nikolu Grmoju predlaže za ministra unutarnjih poslova u novoj vladi.
Dosjei prisluškivanih obilovali su netočnostima i izmišljotinama, a neki od njih, uključujući dosjee novinarki, sadržavali su i najintimnije detalje. U policijskom dosjeu Drage Hedla, poznatog po njegovom mirotvornom i antinacionalističkom pisanju, kao razlog prisluškivanja naveden je "ekstremizam: hrvatski i srpski".
"Zanimljivo", piše u spomenutom tekstu Hedl, "od kraja 1996. razlog zbog kojeg me prate više nije 'ekstremizam: srpski i hrvatski' već 'ekstremizam: jugoslavenski, komunistički', te 'zloupotreba civilnih organizacija'".
Grubi cinizam
Uhođenje novinara otkriveno je u Feralu još u studenom 1998., ali nije prestalo čak ni koji mjesec nakon što je 3. siječnja 2000. godine HDZ izgubio vlast: Hedl je u jednom tekstu otkrio kako je osječki SZUP prisluškivao sve do 1. ožujka 2000., dok nije smijenjen tamošnji načelnik SZUP-a.
Nakon što je HDZ izgubio vlast – nitko zbog uhođenja nije ni istražen, a kamoli kažnjen. Uredništvo Ferala priopćenjem je zatražilo da državno odvjetništvo po službenoj dužnosti progoni nalogodavce i provoditelje uhođenja.
No država to nije učinila, nego je praćenim novinarima sugerirala da protiv njezinih vlastitih tijela pokreću privatne parnice. Štoviše, potpisnici naloga za prisluškivanjem još su dugo uživali visoke položaje u strukturi državne vlasti i represivnog aparata, neki i godinama. Utoliko, nažalost, tvrdnja Smiljana Reljića, kako je riječ o "jednoj od najvećih manipulacija SDP-ove vlasti" – grubo je cinična, ali u stanovitom smislu točna. (B. PAVELIĆ/Novi list)