U ženskoj intimističkoj glazbenoj priči, Tamara Obrovac u subotu će na tradicionalnom koncertu u pulskom kazalištu predstaviti svoje rjeđe izvođene skladbe nježnijeg ugođaja. U intimnom ozračju akustične izvedbe nove formacije glazbenika pod nazivom "Tamara Obrovac Chamber Jazz Project", jedinstvenoj pjevačici, skladateljici i flautistici, uz stalnog suradnika Uroša Rakovca na gitari i mandoli, pridružit će se glazbenik iz Verone Salvatore Maiore na kontrabasu, te američki multiinstrumentalist s rimskom adresom Matt Renzi na oboi, klarinetu i sopran saksofonu. Razgovaramo s Tamarom uoči pulskog nastupa.
- Možete li nam predstaviti Maiorea i Renzija?
- Maiore je u ovom trenutku jedan od najpoznatijih talijanskih kontrabasista. Trenutno je voditelj jazz odjela na konzervatoriju u Veroni. Snimio je veli broj ploča sa svim najznačajnijim talijanskim i internacionalnim glazbenicima, uključujući i nekoliko ploča za uglednu jazz izdavačku kuću ECM. Naša suradnja datira iz davnih 90-ih godina, kad smo održali nekoliko zajedničkih koncerata, na kojima je zamijenio mog Žigu Goloba.
Matt Renzi došao je po preporuci Salvatorea Maiorea. Tražila sam, naime, oboistu sposobnog da improvizira, da svira jazz na oboi. Takvog nije jednostavno pronaći jer je oboa prvenstveno klasični instrument. Osim oboe, koja je najsrodnija istarskoj sopeli, po zvuku i pisku, Matt Renzi svira i klarinet i sopran saksofon, koji su, meni, također zanimljivi instrumenti. Sve će to svirati u subotu u Puli. Naziv projekta 'komorni jazz' ('chamber jazz') proizlazi upravo iz odabira instrumenata i činjenice da nema bubnjeva.
- Kako ćete bez bubnjara Krunoslava Levačića? On ipak donosi posebnu energiju vašim nastupima?
- Svakako, ali Uroš Rakovec i ja znamo svirati u duetu pa isto zna zvučati vrlo zanimljivo. Ne sumnjam da će i ova kombinacija s još dvojicom odličnih glazbenika biti kvalitetna, bez obzira na izostanak bubnjeva. Uostalom, cijela ideja projekta koncerata za Valentinovo je da svaki bude poseban.
- Uostalom, ritam je u svakom instrumentu.
- Naravno, iako Matt svira i neku udaraljku. No, za ovaj projekt najprimjereniji je naziv - komorni jazz. Repertoar je najprimjereniji Danu zaljubljenih, ako taj dan percipiramo kao dan nježnosti i miloće.
- U subotu ćete, najavljujete, svirati uglavnom sve one vaše pjesme koje nisu toliko zaživjele, a uglavnom su mekane i nježne. Koje su to pjesme?
- Ima ih sa svih albuma, a najviše sa "Sve pasiva". Spomenula bih "Ona je čekala", "Gredu lita", "Stila", "Spomin", "Duet", "Ča mi more povida", "Ne plači Lucija"; zatim "Duša moja" s albuma "Transhistria", pjesme "Dolor" i "Oproštaj" s albuma "Daleko je", "Sama bez tebe" s albuma "Madirosa", te nekoliko novih pjesama poput "Tomizziane" i pjesme Loredane Bogliun "Carissa".
- Posljednji album "Ulika Revival", reinterpretaciju skladbi vašeg drugog albuma "Ulika" iz 1998. , promovirali ste od objave sredinom prošle godine u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, te u Beču i Ljubljani. Pula ga je prva slušala.
- Pula je specifična jer uvijek u Puli predstavljamo pretpremijeran materijal. Tako smo "Uliku Revival" predstavili još 2012. za Valentinovo, tada na Velikoj sceni INK-a. Inače, pored spomenuta tri promotivna koncerta, s "Ulikom" smo Matija Dedić, Žiga Golob, Krunoslav Levačić i ja svirali i na nekoliko značajnih međunarodnih jazz festivala - JazzAhead Bremen, Düsseldorfer Jazz Rally, Jazz au Chellah Maroko…
- Nakon koncerta u Maroku, izjavili ste da je najbolja kombinacija obrazovana i emotivna publika, i da, ako morate birati, radije birate ove koji ne znaju, ali osjećaju. To činite jer vam je najvažnije prenijeti emocije. Kakva je pulska publika?
- U Puli je uvijek domaćinska atmosfera. Nekad je egzaltiranija i otvorenija, kao za koncerta s armenskim pijanistom Karenom Asatrianom 2011., a nekad mirnija i rezerviranija. To ovisi i o nama, odnosno o konceptu koncerta. Puležani su me vidjeli u svim izdanjima. Tu sam baš - doma doma. Od 300, 500 ili 700 ljudi, najmanje polovicu osobno poznam.
- Je li zbog toga trema ili uzbuđenje veće ili manje?
- Nisam neki specijalni tremaš, pogotovo ne u posljednje vrijeme. Jedino me može uznemiriti kada nema dovoljno vremena za pripremu, ukoliko kasni tonska proba. Brzina uoči koncerta, to me jedino može iznervirati. (Zoran ANGELESKI)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU