Puljanin Alen Dodic ugostiteljstvom se bavi dvadeset godina i jedan je od mnogih koje guši kriza, papirologija i brojna davanja. Danas vodi kafic na odmorištu Bale na Istarskom ipsilonu, a našoj se redakciji obratio s idejom da se obrtnicima pojednostavi poslovanje onako kako je to bilo prije dvadeset godina.
Tada je, kaže, kao vlasnik ugostiteljskog objekta državi placao odredeni paušal i tocno je znao koje su njegove obveze. Takav paušal danas placaju privatni iznajmljivaci postelja i poljoprivrednici. Nije morao zapošljavati knjigovodu niti je imao obvezu voditi racuna o milijun papira, obveza i razlicitih davanja, kao što to mora danas.
- Kada sam pocinjao raditi, svaka sam tri mjeseca kao obrtnik dobivao uplatnice Porezne uprave. Namirio bih tu obvezu i time riješio svoje financijske probleme. Kad sam otvorio kafic, prvu godinu bio sam osloboden poreza, a druge godine uveden mi je porezni paušal na temelju knjige prometa iz prethodne godine. Onda sam, nakon pauze, 1994. otvorio drugi ugostiteljski objekt i tada sam bio obvezan voditi knjigu zaliha robe na skladištu, kartice repromaterijala... Danas sam obvezan placati cak 40-ak davanja, što poreznoj, što gradu, Županiji, opcini u kojoj radite, ali i onoj u kojoj imate sjedište. Tu su i komunalni doprinosi, spomenicke rente, obveze prema Obrtnickoj komori... Po sili zakona clan sam Obrtnicke komore, iako to ne želim jer smatram da je rijec o birokratima koji ondje sjede i primaju sigurnu placu i baš ih briga hocu li ja poslovati pozitivno ili ne, prica Dodic.
Porez se mora platiti, kaže naš sugovornik, ali i tvrdi da bi davanja (za kratice nekih knjigovoda nije ni znao što znace) trebalo smanjiti. Smatra da obrtnicima nisu potrebne ni knjigovode koje, kako kaže, ni same nekad nisu dobro upoznate s vlastitim poslom zbog brze i stalne izmjene zakona.
- Za pocetak bi bilo dovoljno da svaki obrtnik ima transparentniji uvid u stanje duga prema državi, a ne samo preko knjigovode koji cesto nema pravu informaciju. To bi mogao uciniti putem svoje internetske bankovne stranice koja bi uz pomoc dodatnog programa paušalno izracunala trenutno stanje duga, nakon što obrtnik upiše dnevni promet. To bi bio prvi korak prema pojednostavljenju porezne politike, smatra Dodic. Na koncu, dodaje, i bankama je u interesu da poslujemo pozitivno i po nekoj logici bi nam trebale pomoci.
Najavljuje da ce, zajedno s 20-ak kolega obrtnika, pravnim putem zatražiti izmjenu loših zakona, odnosno putem odvjetnickog tima "rušiti" zakone, jer smatra da svoj cilj nece postici putem zastupnika.
- Ako su politicari shvatili da su visoke stope poreza na duhan smanjile
pušenje, zašto ne shvacaju da visok porez na rad smanjuje produktivnost
i rast? S druge strane, uz toliku administraciju ispada da placamo
porez na placanje poreza. Porezna uprava je prerasla u ogroman
birokratski aparat i povrh svega je komplicirana, neucinkovita i unosi
nervozu i nemir, cesto i s tragicnim posljedicama. Naime, ako ste dužni
Poreznoj upravi, nema dogovora. Plati pa se žali! Da bi podmirili
porezni dug, gradani se u nekim slucajevima zadužuju kod kamatara, dižu
nepovoljne kredite, a potom i gube nekretnine, a da ne spominjemo i da
nerijetko emigriraju u druge države. Državni aparat ne shvaca da bi
trebali biti nama na usluzi i pomoci nam, nastavlja pulski ugostitelj. (Mirjana VERMEZOVIC IVANOVIC)
CJELOVITI TEKST PROCITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD UTORKA