Sve ove filmove u veljači koje gledamo u kinima treba staviti u kontekst oskarovske predigre, očito dobro smišljenog marketinga da se prije same dodjele 2. ožujka svi nominirani nađu na jednom mjestu i da se tako produži interes i navijačka atmosfera tko će na kraju pobijediti.
U tom nizu, evo, stigli smo nekako do samog kraja, a još jedna biografija ponuđena je u "Philomeni" Stephana Frearsa, rađena po knjizi "The Lost Child of Philomena Lee" Martina Sixsmitha. Riječ je o istinitoj priči Philomene Lee i o tome kako je nakon 50 godina krenula u potragu za sinom Anthonyjem kojega su časne sestre iz jednog irskog samostana prodale bogatoj američkoj obitelji.
Scenaristički je to proveo Jeff Pope, majku Philomenu odglumila je Judi Dench (nominirana za Oscara), a Steve Coogan igra poznatog političkog novinara Martina Sixsmitha koji se nakon ove priče proslavio i postao potom nakladnik i pisac knjiga s povijesnim temama.
Frears je izabrao dobar put da se preko posrednika koji je priču obznanio - posrnulog političara koji ostaje bez posla i vraća se novinarstvu - drži objektivne distance, a da retrospekcijama i reminiscencijama objašnjava uzroke i posljedice koji nisu samo jedna osobna sudbina, već pravilo u onome što znamo iz sličnih filmova "o odgoju i kažnjavanju djevojaka u Irskoj", posebno u katoličkim školama i domovima.
Naime, mlada Philomena je trenutak strasti u kojemu je ostala trudna platila prevelikom cijenom za cijeli život. Nije problem u osudi roditelja i stroge sredine, koliko u gubitku povjerenja u one kojima bi upravo poslanje i vjera bili pomoći i spasiti jednu zalutalu ovcu da se sretna vrati svome stadu. Riječ je o časnim sestrama milosrdnicama u Irskoj koje treniraju strogoću na slabim curicama koje rađaju nevinu dječicu u boli i strahu da će nakon svega bez njih ostati i time dodatno biti kažnjene za grijeh koje su počinile.
Ipak, Frears se odmiče od te poznate mantre i kao da je svjestan onoga što se danas stubokom promijenilo na čelu Katoličke crkve dolaskom pape Franje. Ovu bolnu priču problematizira upravo kroz vjersko iskušenje koje se lomi na onim osnovnim izazovima kao što je vjera u Boga, čovjeka, oprost, grijeh i na kraju sumnja.
To filmu daje onu pravu vrijednosnu poantu koja nadilazi biografiju u kojoj je izostao onaj novinarski glavni cilj - ili sretan završetak ili što nesretniji kraj. Ovdje je to negdje između. (M. ĆURIĆ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU