Dogadanje nazvano "a Di je Polla" u izvedbi Josipa Pina Ivancica i Phantazmagoricnog Orca, održano u petak u Arheološkom muzeju Istre, još jednom je dokazalo da umjetnici bez budžeta ponekad rade bolje projekte i korisniji su ovom gradu od razvikanih umjetnika megalomanskih nakana.
Josip Pino Ivancic publiku je docekao na stepenicama ispred muzeja uz pratnju harmonikašice i bubnjara. Odjeven kao profesionalni turisticki vodic svoju je turu u potrazi za gradom koji više ne zna je li rimski, austrougarski ili mediteranski zapoceo filozofskim pitanjem - "Tko smo, što smo, gdje smo i kuda idemo?" Nastavio je citanjem "tvrdih" povijesnih cinjenica dok mu je s obližnjeg stabla gavran dovikivao zloslutne fraze.
Pino je publiku proveo kroz prizemlje muzeja sve do stražnje strane zgrade gdje ga je docekala štriga-coprnica koja je latinskim formulama tjerala zle duhove.
Pino je potom publiku proveo kroz sve katove zgrade gdje su mogli susresti muslimanku koja recitira stihove, razodjevenu mladu djevu na cijim su tetoviranim ledima projicirane vizure i mape grada. Publiku je na zadnjem katu docekao Mussolinijev govor i povici nezadovoljnika, a uprilicen je i povijesni šamar koji je Duce u Puli primio tijekom posjeta 1920. godine. Sve je to budnim okom pratio gavran koji je graktao i plašio publiku povicima koji ne slute na dobro. Na kraju su se izvodaci posložili na stepenicama ispred zgrade i pokušali otpjevati "Puna je Pula", no u tome nisu bili pretjerano uspješni.
Konceptualno jednostavno, ali organizacijski kompleksno i zahtjevno dogadanje privuklo je u Arheološki muzej Istre mladariju koja se skuplja ispred njega, a Pino je u manje od sat vremena uspio postaviti važna pitanja za ovaj grad koji se gubi i ne uspijeva se pronaci ni u svojoj povijesti ni u svojoj buducnosti. Organizator, izvodaci i publika odlucili su da dogadaj treba cim prije ponoviti. (Boris VINCEK)