Sutra, zadnjeg dana zime, slavi se iranska Nova godina - Novruz. Tim povodom dva mlada pulska Iranca Amir Ali Yarnian i Patrik Musavi pozivaju svoje sugrađane na novogodišnju proslavu koja, uz iransku hranu i muziku, počinje sutra u 19 sati u Dnevnom boravku Rojca, u suorganizaciji Saveza udruga Rojca, zadruge Praksa i Centra za mirovne studije.
Po iranskom kalendaru, nova godina počinje prvog dana proljeća u trenutku kada dan i noć, na putu Zemlje oko Sunca, jednako traju. Sutra će to po našem vremenu biti u 23.45 sati, a tada će u Iranu biti već subota, 2 sata i 2 minute.
Iranci taj dan slave već četiri tisuće godina, prema kalendaru koji je jedan od najstarijih i najtočnijih na svijetu. Iako se u Iranu koristi solarni kalendar, godine se broje po hidžra ili islamskom kalendaru. Kao početak nulte godine uzima se 622., kada je Muhamed prešao iz Meke u Medinu, pa se sutra dočekuje nova 1394. godina.
Naziv "Novruz" prvi se put spominje u perzijskim zapisima u 2. stoljeću p. n. e., a slavljen je još u doba vladavine dinastije Ahemenida (648.-330. pne.), kada su narodi iz brojnih dijelova Perzijskog carstva dolazili predati darove vladaru. U skladu s perzijskom mitologijom, ovaj dan bi mogao označavati proslavu u čast kralja Dažmšida, koji je na neki način zaslužan što su se Perzijanci, umjesto lovom, počeli baviti ratarstvom. On je nakon pobjede nad zlom sjeo na svoj tron, koji je bio prepun dragog kamenja, te je izgledalo kao da sja sunce. Odatle i sam naziv Novruz odnosno - novi dan. Bitno je reći da Novruz predstavlja slavlje svih građana, a na stolu se mogu naći svete knjige, bilo da je u pitanju Kur'an, Tora ili Biblija.
Prošle su godine ova dva draga mladića prvi put organizirali u popunjenoj zadruzi Praksa proslavu iranske Nove godine, koja je protekla u iznimno toploj atmosferi. Proslavu je, uz predstavnika Društva Afrikanaca u Hrvatskoj, uveličalo i desetak predstavnica Centra za mirovne studija iz Zagreba, a oni i sutra dolaze u Rojc.
Patrik Musavi došao je u Hrvatsku 2011., kao 17-godišnjak, a Amir Ali Yarnian godinu dana kasnije, također kao maloljetnik sa 17godina. Njih dvojica su azilanti te iz razumljivih razloga u razgovoru koji slijedi nećemo detaljnije o tome. U Puli žive posljednje tri godine. Patrik se školuje za vodoinstalatera, a Amir za informatičara.
- Kako ste došli na ideju da u Puli, Hrvatskoj proslavite novu iransku godinu?
- Amir: Uoči same Nove godine našao sam se prošle godine u pomalo čudnoj situaciji. Razmišljao sam hoću li Novu godinu dočekati sam, ili ću je proslaviti s nekim. Moji iranski prijatelji savjetovali su mi preko Facebooka da ovdašnjim ljudima približim iransku kulturu i tradiciju te istovremeno zajedno proslavimo Novu godinu.
- Patrik: Amir mi se obratio s tom idejom i sviđala mi se, tim više što neki ljudi ne znaju puno o Iranu. Znao sam doživjeti da me ovdje pitaju imamo li u Iranu neko voće (smijeh). Amir je prošle godine uložio veliki trud; a posebno su nam ususret izašli prijatelji iz zadruge Praksa, gdje smo prošle godine i proslavili Novu godinu. Sutra ćemo Novu godinu proslaviti u Dnevnom boravku Rojca, zahvaljujući Savezu udruga Rojca.
- Kako se u Iranu slavi Nova godina i koje su razlike u odnosu na naš doček 31. prosinca?
- Amir: Ima dosta razlika. U našoj tradiciji zadnje se srijede (jučer) zapali vatra preko koje se preskače. Pritom se pjeva jedna pjesma. U njoj se priziva vatra da sagori svo zlo, bolesti, loše stvari… bad luck. Dok su u okolnim muslimanskim zemljama, posebno arapskim, najveći praznici Kurban i Ramazanski bajram, u Iranu je najveći blagdan, iako je također riječ o muslimanskoj zemlji s gotovo 80 milijuna stanovnika, Nova godina, Novruz. Slavi se dva tjedna, počevši dan uoči dočeka. U Iranu se nakon dočeka prvo posjećuju najstariji članovi obitelji. Kod njih se obitelj okuplja rano ujutro, oko 10-11 sati ujutro. Pripremaju se jela za cijelu obitelj. U mojoj obitelji je, recimo, znalo biti stotinjak članova na okupu.
- Slavi se dva tjedna?
- Patrik: Odmor traje sve do 13. dana nove godine, kada počinje novi radni ciklus.
- Novruz je naslijeđe perzijske kulture?
- Patrik: Da, Nova godina se prema suncu računa u Iranu i još u 18 zemalja - u Afganistanu, Pakistanu, Tadžikistanu, Kirgizistanu, Uzbekistanu, Siriji, Turkmenistanu, Gruiziji, Kazahstanu, Kurdistanu, Bahreinu, Jordanu, dijelu Turske, dijelu Malezije, manjem dijelu Japana, manjem dijelu Kine, manjem dijelu Indije i manjem dijelu Rusije.
- Amir: Tri dana uoči Nove godine, znači cijeli ovaj protekli tjedan, u Iranu su non-stop otvorene sve trgovine, 0-24. U svako doba dana i noći možete kupiti štogod poželite. Inače na doček, kao i ovdje na zapadu, veliko slavlje uz vatromet traje cijelu noć.
- Kakve su bile reakcije Puljana za prošlog dočeka u zadruzi Praksa?
- Amir: Bila je sjajna atmosfera. Ljudima je bilo drago da netko slavi iransku Novu godinu. Tražili su da im pojasnimo zašto se uopće slavi nova godina na prvi dan proljeća. Pitali su nas i recepte za tri - četiri jela.
- Za koja?
- Amir Ali: Za šami (mljeveno meso, krumpir, jaja i začini kurkuma i curry ) te za horištqeme (šugo od mesa, riža).
- Patrik: Za sutrašnju proslavu nove godine zahvaljujemo svima onima koji su nam pomogli u organizaciju, kao i onima koji su donirali namirnice.
- Što vam je najljepše, najprivlačnije u iranskoj kulturi?
- Amir: Volim čitati knjige o iranskoj povijesti, još od Perzijskog carstva, a volim čitati i iranske književnike. Posebno volim Šamlu.
- Patrik: Mene fascinira iranska kultura gostoprimstva.
- Amir: Nije nikakav problem ako ti, primjerice, bratić dođe u nenajavljen u kuću u pet popodne. Ok, super.
- Patrik: Vrata su uvijek otvorena.
- Kako vam je u Puli?
- Amir: Super, imam puno prijatelja, izlazimo zajedno; zovu me na ručak, ja njih i tako.
- Patrik. Isto vrijedi i za mene, ali malo se manje družim s prijateljima u posljednje vrijeme jer više učim.
- Amir. Ja manje učim, više se družim (smijeh)
- Jeste li imali neugodnosti?
- Amir: Ma ne, ok su ovdje ljudi. Jedan se čak i zezao s onom teorijom o iranskom porijeklu Hrvata pa mi je rekao: "E baš super, ti si pravi Hrvat" (smijeh). E da, pravi Hrvat, a ne zna hrvatski (smijeh).
- Patrik: Ja sam u prvo vrijeme dosta čekao zakonski status azilanta, a budući da smo mi bili među prvim azilantima, pulskim nadležnim službama nisu posve jasne zakonske odredbe pa sam neko vrijeme, unatoč već dobivenom azilu, čekao na izdavanje putovnice. Uz to, nisu mi ovdje priznali prva dva razreda gimnazije (koje sam položio u Grčkoj) , pa sam morao u Puli ponovno iz početka u prvi razred srednje. Ali s ljudima nije bilo nikakvih problema. To je jedan od ključnih razloga što nisam išao dalje, već ostao u Hrvatskoj.
- Planirate li ostati živjeti u Hrvatskoj?
- Patrik: Volio bih ostati ovdje u Hrvatskoj.
- Amir: Kad završim fakultet, a želim upisati informatiku (ako uspijem maturirati hrvatski, hahaha) , onda ću razmisliti što ću sa životom. Imam puno prijatelja u Hrvatskoj. Jedan mi je prijatelj, kad sam mu rekao da bih ostao u Hrvatskoj, kazao: "Pa svi Hrvati žele otići iz Hrvatske, a ti bi ostao ovdje (smijeh).
- Imate li još nešto poručiti za kraj razgovora?
- Amir: Pozivamo sve ljude dobre volje iz Pule i okolice da dođu sutra u Rojc da zajedno proslavimo Novu godinu.
- Patrik: Bit će nam čast! (Zoran ANGELESKI)