Gospodarska kriza najteže je pogodila građevinski sektor koji je, paradoksalno, u prvoj godini krize doživljavao najveći procvat. Posljednjih šest do sedam godina međutim, uslijedila je stagnacija, odnosno strmoglavi pad građevinara koji je za sobom ostavio hrpe novoizgrađenih, a neprodanih stanova. Mnogi su se investitori stoga našli u velikim problemima, stanovi se nisu mogli prodati, a krediti su pritiskali.
Najam od 200 do 500 eura
No, usprkos tome, cijena nekretnina nije se "spuštala", čekali su bolja vremena koja, svjedoci smo, nikako da dođu. Barem što se tiče građevine jer prodaja stanova ide slabo. Ustrajući na visokim cijenama, investitori i vlasnici stanova ipak su na koncu popustili pa su nekretnine počeli iznajmljivati valjda po devizi "bolje išta nego ništa". Na tržištu je tako sve više stanova koji se daju u najam. A za najam u gradu Puli, prema podacima s raznih web stranica i oglasa za iznajmljivanja, treba izdvojiti od 200 pa do 500 eura i više.
Naravno, niže cijene gotovo bez iznimke znače manji, lošije opremljen stan te lošiju lokaciju, a oni malo bolje opremljeniji, na dobroj lokaciji i novije gradnje i adaptacije koštaju više. Njihova cijene najma kreće se od 350 eura na više. Ovdje valja napomenuti da su u Puli cijene najma u odnosu na samo pet godina unatrag veće u prosjeku za 50 eura. Kao i uvijek, svi koji su se odlučili na podstanarstvo iz bilo kojih razloga, nema dana da se ne pitaju isplati li im se to, odnosno je li pametnije davati za najam ili je bolje kupiti stan te novac za najam preusmjeriti na ratu kredita.
Mir u vlastitom stanu
S takvom dvojbom godinama je živio naš sugovornik (podaci poznati redakciji) koji se nedavno odrekao podstanarstva te se odlučio na kupnju stana. "Onaj osjećaj kad nakon gotovo 12 godina podstanarstva, šest promijenjenih stanova, 28.000 eura utrošenih na najam, nakon tri tjedna šalovanja, gletovanja i ostalih 'uradi sam' majstorija i četiri dana intenzivnog seljenja, umoran sjedneš na terasu svog prvog vlastitog stana, vidiš grad kao na dlanu, i zadovoljan pijuckaš prvu kavu u vlastitom stanu... E to je dobar osjećaj!", opisao je svoje iskustvo kupnje prvog stana naš sugovornik, kazavši da mu je to bila najbolja odluka u životu. Kaže da ga vlastiti stan mjesečno košta nešto više nego mjesečni najam, no ne pretjerano više, i kaže nam da ga to ne smeta jer zna da "ulaže" u svoju nekretninu, a ne da nekom drugom praktički otplaćuje kredit. Veli da vlastiti stan ima ogromnih prednosti - od osjećaja da te nitko ne može izbaciti kad mu se prohtje, od slobode mijenjanja rasporeda namještaja ili boje zidova, do mogućnosti držanja kućnih ljubimaca.
Nažalost, nisu svi u mogućnosti kupiti vlastiti stan. Vremena su teška, posla nema (barem onog na neodređeno vrijeme) stoga su mnogi prisiljeni biti u podstanarstvu. Prepoznala je to i država, odnosno DUUDI koji posljednje vrijeme raspisuje sve više natječaja za najam stanova. No, do "državnog" ili gradskog stana teško je doći i mnogi su osuđeni na iznajmljivanje, a to pak ponekad znači da se mali, često neugledni stanovi od 30-ak kvadrata iznajmljuju za nevjerojatnih 200 eura. Međutim, nije sve tako crno. Ima to i svojih prednosti: veća mobilnosti (iznajmljeni stan može se zamijeniti, vratiti ili otkupiti) te manji rizik u slučaju gubitka ili smanjenja primanja. (N. SOFTIĆ)