Prošlog su tjedna započele velike turbulencije na svjetskim deviznim tržištima. Svi dolari (od Australije do Kanade) bilježe znatne gubitke. U stopu ih prate britanska funta i švicarski franak, a najveći pad zabilježio je japanski jen. Euro je, uz skandinavske krune, hrvatsku kunu i neizostavni kineski juan, jedna od rijetkih stabilnih valuta u ovim nemirnim vremenima. Te promjene najviše pogađaju one koji štede u egzotičnim valutama, za hrvatske prilike gdje je velika većina depozita indeksirana uz euro.
Ukoliko se te promjene zadrže ili nastave do kraja mjeseca, osjetit će ih i oni koji otplaćuju kredite u švicarskim francima ili američkim dolarima (hrvatski pomorci). Već sada možemo zaključiti da gubici koje je ostvario franak neće znatno pojeftiniti kredite vezane uz tu valutu. Većina je građana ugovorila te kredite uz švicarsku valutu kada je ista padala od 4,7 prema 4,5 kuna. Nakon toga je ojačala na 7,18 kune te naglo oslabjela na 6,25.
Ovotjedni pad za 2,2 posto, na 6,11 kuna, znači da kada bi banke danas radile obračun anuiteta obračunale bi 100 kuna manje nego prije pet dana na mjesečnu ratu kredita od 5.000 kuna kojim se otplaćuje stambeni kredit, odnosno 50-ak kuna manje za ratu autokredita od 2.500 kuna. Dakako, onaj tko je takvim kreditom kupio veći stan ili skuplji auto, otplaćivat će ga i dva puta duže nego onaj tko je uzeo manji kredit.
Velike turbulencije na svjetskim deviznim tržištima najjednostavnije bi opisali razdorom monetarnih politika Japana i SAD-a. Japan financira svoj ekonomski rast tiskanjem jena koje potom dijeli kao subvencije oslabljenom gospodarstvu. S druge strane, i SAD je u bliskoj prošlosti tiskao bilijune dolara kako bi oporavio financijski sektor. Sada je novi teret fiskalna litica kojom se ponovno pokušava povećati iznos do kojeg se Amerika može zaduživati.
U takvom scenariju na financijskim se tržištima pitaju tko će onda kupovati novčanice onih država koje ih stalno tiskaju, a vrijednost im pada. Time je pogotovo pogođena Švicarska koja se nakupovala dolara i jena kako bi spriječila jačanje svoje nacionalne valute i sada bilježi velike gubitke pa je posljedični rezultat toga slabljenje franka.
U takvih okolnostima situacija u eurozoni izgleda idilična: u padu su tenzije na financijskim tržištima, neodrživi prinosi na talijanske i španjolske obveznice su pali, rizici su se ispuhali… Zato se priljev kapitala ponovno usmjerio u eurozonu i zbog toga euro jača. (P. GREGOROVIĆ)