Giovanni Allegretti, najpoznatiji istraživač participativnog budžetiranja, profesor na Sveučilištu Coimbra u Portugalu održao je jučer s Spomen domu tribinu na kojoj je govorio o participativnom budžetiranju s kojim su se lani susreli i Pazinci. Nakon prikazivanja dokumentarnog filma snimljenog tijekom provođenja projekta Pazi(n) proračun, Allegretti je pohvalio projekt, a u filmu se vidi kako su ljudi, stanovnici Mjesnih odbra i zainteresirani građani u sektorskim raspravama itekako zainteresirani za trošenje proračuna i komunalne potrebe u svom okruženju.
Dobar start Pazi(n) proračuna
Tijekom sektorskih rasprava građani su sugerirali nove politike i poticaje raznim udrugama, a tijekom rasprava u mjesnim odborima ukazivali su na specifične probleme održavanja i uređenja komunalne infrastrukture. Allegretti smatra kako je 6,8 posto odrasle populacije koja je sudjelovala u projektu Pazi(n) proračun dobar početak, a sada će se vidjeti ima li u Pazin snage da s njime i nastavi. Poticaj za nastavak projekta bit će ako se planirane komunalne akcije na vrijeme realiziraju, kako se ne bi izgubilo povjerenje građana.
Međutim, važno je ističe Allegretti, da su, kako se u raspravama pokazalo, da su ljudi solidarni, ali i tolerantni prema različitim stavovima i definiranju potreba.
Začetak participativnog budžetiranja je grad Porto Alegre u Brazilu s 1,5 milijuna stanovnika koji odlučuju o 15 posto gradskog proračuna, podsjetio je Allegretti. Naglasivši kako proces participativnog budžetiranja nije univerzalan već ga treba prilagoditi svakoj sredini, njenoj kulturi, tradiciji i politici. Stoga danas participativno budžetiranje primjenjuje gotovo 400 gradova u mnogim zemljama diljem svijeta, a među njima su i veliki gradovi poput New Yorka, Bostona, Milano, te mnogi drugi.
Opasnosti od klijentelizma
U Pazinu je, kaže Allegretti, postignut dobar odnos s predstavničkom demokracijom, zapravo gradskom upravom i gradskim vijećem, pa tako treba i nastaviti.
U raspravi je istaknuta opasnost od donošenja odluka nakon plenarnih rasprava u kojima sudjeluju osobe koje nisu dobro upoznate s problemom. Uz to postavljeno je i pitanje kako participirati u punjenju, a ne samo trošenju proračuna. Allegretti ističe kulturu dijaloga i dogovaranja kako ne bi došlo do egoizma i koristoljublja, a transparentnost trošenja novca potaći će, kaže, ljude da participiraju u njegovom punjenju.
Naravno, da proces participativnog budžetiranja nije idealan i klijentelizmom se itekako može narušiti. Može se dogoditi da političari zbog kupovine glasova omoguće određenim skupinama ili udrugama financiranje njihovih projekata i tako im omogućiti materijalnu dobit. No, predstavnička demokracija, čulo se, je dosad najbolji način društvenog uređenja, ali nadzorom nad njom i trošenjem proračuna, koji se puni novcem poreznih obveznika, može se učinit još boljom. (M. RIMANIĆ)