U nadolazećoj novogodišnjoj noći mnogi će s pjenušcima nazdraviti i lijepim željama garnirati očekivanja o nadolazećih 365 dana. Stara je to tradicija, no svaka se tradicija s vremenom mijenja, pa nam dozvolite da vam poželimo da se za ovu Novu godinu, a i za mnoge svečane prilike koje će uslijediti, kucnete ne bilo kojim, već istarskim pjenušcima!
Posljednjih godina proizvodnja pjenušaca u Istri raste, a to je posebno vidljivo u zadnjih godinu - dvije. Znak je to da je sve veći broj istarskih vinara, pogotovo onih mlađih, već uspješno savladao osnove i da se sada spreman upustiti u vinarske finese. Od kraja do kraja Istre, ovisno o tlu, sorti, količinama grožđa, tradiciji, pa na kraju krajeva i tržištu kome se uz prokušana mirna vina treba usuditi ponuditi i inovaciju, vinari se odlučuju svoje vinske palete razvijati u različitim pravcima: nekima su izazov dugo odležana ili dugo macerirana vina, neki će se okušati u slatkim vinima, neki će nakon savladane domaće zadaće s monosortnim vinima krenuti u pokuse s kupažama, nekima je izazov rose ili orange vino, ali doista najveći broj vinara koji žele pokušati nešto novo prihvaća se proizvodnje pjenušaca. Iskustva s takvim vinima u Istri nisu jako dugog vijeka, ali ima ih, do danas već toliko da možemo reći kako su istarski pjenušci čitav jedan novi vinski spektar našeg poluotoka, možda ne toliko poznat kao svijet malvazija ili terana, ali iz godine u godinu svakako sve respektabilniji.
Iako generalno ne griješimo kada naglašavamo da su pjenušci u Istri novija tradicija, iznimku nalazimo u jednoj maloj sjevernoistarskoj oazi, u selu Vrh na Buzeštini, gdje obitelj Grbac proizvodi pjenušce još od 1874. godine. Prema mjesnoj predaji, umijeće proizvodnje pjenušaca u taj je kraj donio jedan ranjeni Napoleonov vojnik još šezdesetak godina ranije. Obiteljsku tradiciju danas njeguju braća Mauro i Adriano Grbac, godišnje proizvodeći 9.000 boca pjenušca koji bi svakako zasluživao da se za njega znade malo više i šire.
Tržišnu su afirmaciju istarski pjenušci, čini se, već doživjeli, a valjda im predstoji i stručna. Na porečkoj Vinistri još uvijek nema pjenušaca kao zasebne ocjenjivačke kategorije, no zato se od ove godine pjenušci u Istri po prvi put ocjenjuju u sklopu novopokrenutog Međunarodnog festivala pjenušaca u Višnjanu. Najboljem pjenušcu na toj manifestaciji dodjeljuje se nagrada "Dr. Đordano Peršurić", a njezin prvi dobitnik je upravo pjenušac kojeg je on stvorio, a danas ga proizvode njegove kćeri: Misal Millenium.
Kako je proizvodnja pjenušaca na Vrhuvštini dugo ostala samozatajna i nerazvikana, titula prvog istarskog autohtonog pjenušca zasjela je malo više na jugozapad, u selo Peršurići na Višnjanštini. U tamošnjoj vinariji obitelji Peršurić 1990. godine je prvi autohtoni istarski pjenušac nazvan Misal Millennium, na bazi istarske malvazije, crnog pinota i chardonnaya, proizveo danas pokojni Đordano Peršurić, u to doba ravnatelj porečkog Instituta za poljoprivredu i turizam. S vremenom se paleta pjenušaca vinarije Peršurić povećavala, a uz ostalo treba spomenuti da se pod etiketom Misal pojavio i prvi rose pjenušac u Hrvatskoj uopće.
Tradicija
Obiteljsku vinariju danas vode Đordanove kćeri, Ana Peršurić Palčić i Katarina Peršurić Bernobić. Proizvodnja pjenušaca počinje u vinogradu, naglasit će sestre Peršurić. Berba grožđa za pjenušce počinje već sredinom kolovoza, a jako je važno obrano grožđe što prije dopremiti u podrum, optimalno vrijeme za to je svega 20 minuta. U vinariji Misal Peršurić godišnje se puni 35-40.000 boca pjenušaca, a paleta ove vinarije pokriva čak 11 etiketa. U kategoriji brut (suhi pjenušci s vrlo malo šećera) vinarija Peršurić proizvodi sedam pjenušaca: Misal Blanc de blancs od sorte chardonnay; Misal Prestige od chardonnaya, malvazije i crnog pinota; Misal Blanc de noirs je bijeli pjenušac od crnog grožđa, točnije crnog pinota; Misal Royal je rose pjenušac od crnog pinota; Misal Millenium se proizvodi od malvazije, crnog pinota i chardonnaya; Misal Istra je proizveden isključivo od malvazije i to iz tri uzastopne berbe; a Misal Noir je crni pjenušac na bazi borgonje obogaćene sortom hrvatica i teranom. Vinsku listu zaokružuju tri poluslatka pjenušca: Misal Rose s bazom crnog pinota uz dodatak malvazije i chardonnaya; Misal Rouge je napravljen od terana, porečkog muškata ruže i malvazije; a Misal Amor je pak napravljen od malvazije, muškata bijelog, pinota crnog i chardonnaya. Najnoviji, jedanaesti pjenušac vinarije Peršurić zove se Misal Šinjorina i to je mladi poluslatki pjenušac od čiste malvazije, koji se može piti samostalno, ali je kreiran prema interesu ugostitelja za korištenje u koktelima kao što su Aperol spritz, Hugo ili Mimoza.
Autohtone sorte
Zasad najveći proizvođač pjenušaca u Istri, s godišnjom proizvodnjom od 50.000 boca, je vinarija Cattunar u Novoj Vasi kraj Brtonigle. Franco Cattunar je u pjenušce krenuo s idejom vodiljom da ih proizvodi isključivo od istarskih autohtonih sorti grožđa, i često će reći da pjenušce od chardonnaya rade u cijelome svijetu, no samo se kod nas može napraviti pjenušac od malvazije. Cattunarova serija pjenušaca se inače zove Senator, i dosad su se na tržištu iz te serije pojavili pjenušci od muškata ruže, muškata momjanskog, te od malvazije. Od grožđa iz ovogodišnje berbe Cattunar priprema dva nova pjenušca: prvi put će napraviti pjenušac od terana, a u drugom novitetu pomiješat će bijeli, sivi i crni pinot s malvazijom.
Po količini treći proizvođač pjenušaca u Istri je porečka Agrolaguna, koja je dosadašnjih godina proizvodila po 30.000 boca pjenušca Perla Rose od terana, ali zbog povećane potražnje proizvodnju kani još povećati. Sljedeće godine trebali bi na tržište izaći i Agrolagunini pjenušci od malvazije i pinota bijelog, koji su zasad još na odležavanju.
Zanimljiva vinska priča dijelom posvećena i pjenušcima vezana je uz vinariju Domaine Koquelicot koju su u Gračišću otvorili supružnici Olivier Ertzbischoff i Jacqueline Marovac. S tezom da u Istri chardonnay može postići mnogo bolje rezultate nego u Burgundiji, oni su od grožđa koje kupuju s tri istarske lokacije počeli proizvoditi liniju mirnih vina, i liniju pjenušaca koja zasad sadrži dvije etikete, obje od čistog chardonnaya. Kontempo je pjenušac "zero dose" odnosno bez dodataka, dok je Luna napravljane kao "extra brut" pjenušac i nešto je slađa od Kontempa.
Klaudio Tomaz iz Motovuna je prije nekoliko godina napravio revolucionarni blanc du noir odnosno bijeli pjenušac od crnog grožđa Pier, od sorte teran, a od ove godine nudi i Rose extra dry pjenušac, također od terana. Obilježavajući 30 godina rada, pjenušac je prvi put proizvela i vinarija Ravalico iz Nove Vasi. Novi proizvod najstarije istarske privatne vinarije dobio je ime Brighi, prema parceli gdje na crvenoj zemlji raste chardonnay od kojeg je ovaj pjenušac napravljen.
U svijetu istarskih pjenušaca naći ćemo još mnogo zanimljivih naziva, okusa i etiketa, primjerice pjenušac Re iz vinarija Kabola od malvazije, chardonnaya i pinota; "Pjenušavo vino" (da, baš tako se zove!) Giorgia Claia od malvazije, chardonnaya i plavine; pjenušac Barely legal Ivice Matoševića; pjenušac Babos istoimene vinarije iz Vodnjana, pjenušac Damira Dobravca iz Rovinja, i još mnogo drugih, a prema najavama brojnih vinara, dogodine bismo u Istri mogli imati i dvostruko više pjenušavih etiketa nego dosad.
Džentlmenski sporazum
Na ovogodišnjoj Vinistri svoj prvi pjenušac predstavio je i Ivan Damjanić iz Fuškulina. Uz njegov pjenušac nazvan Desire, od 60 posto chardonnaya, 30 posto malvazije i 10 posto pinota bijelog, vezana je i jedna anegdota koja je mogla završiti nezgodno, ali je srećom završila dobro: slovenski vinar Miha Istanič također proizvodi pjenušac naziva Desire, ali umjesto natjeravanja po sudovima, dvojica su se vinara džentlmenski dogovorila da će Damjanić rasprodati zalihu označenu imenom Desire, a zatim će za novu seriju svom pjenušcu promijeniti ime. (Davor ŠIŠOVIĆ)