Pjesma, smjeh, veselje uz pregršt dobrih želja pronosili su se selima Kaldirštine noc uoci blagdana Bogojavljenja ili Sveta tri kralja, a pronosili su ih kolejani. Ugodna noc u kolejane okupila je mnoge žitelje kaldirštine, ali i njihove goste koji su od sela do sela, od kuce do kuce, od domacina do domacina pjesmom cestitali Božic i novu godinu.
Pohod je krenuo nakon što je župnik Gracijano Živolic blagoslovio vodu u župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja.
Povorka na celu s velikom osvijetljenom zvijezdom, kao simbolom one koja je trojici biblijskih kraljeva s istoka pokazivala put prema betlehemskoj štalici u kojoj se rodio Isus, krenula je iz sela Klarici. Odande se spustila u Laze, pa u Valente, Bertošice, Štefanice... i tako od sela do sela cijele noci. Za zvijezdom su koracala sveta tri kralja: Gašpar u ulozi Ivana Štefanica, Melkior kojeg je predstavljalo Marcelo Štefanic i Baltazar u liku Željka Bertoše. Za kraljevima se mrakom, prateci svjetlu zvijezdu, kretala povorka kolejana ciji se broj od kuce do kuce povecavao.
Prema starom obicaju kolejani zastaju pred svakim domom u župi. Ondje pred vratima jedan od kraljeva po imenu zaziva domacina, oslovljavajuci ga "Oj, župane", ili "Oj, domine" ako ja ta kuca dala svecenika. Kad mu domacin nakon tri upita uzvrati: »Ki je?«, kralj nastavlja: »Tu su došli kolejani s poštenega mesta na vaša poštena vrata, ako cete da vas malo razvesele i zakantaju!«. Nakon što domacin odobri rijecima: »Ben, neka zakantaju« i otvori vrata, zbor kolejana otpjeva jednu od tradicijskih božicnih pjesama iz tog kraja.
Nakon pjesme domacin cestitare daruje kobasicama, vinom i jajima. Svaki dar prima jedan od kraljeva, a pokazujuci ga kolejanima govori: »Tu je jedan dar Bogu i ljuden drag«, pa uz dobre želje domacinu duhovito predstavlja kolejanima. Daruju se kobasice, jaja i vino, pa se za kobasice obicno kaže: "koliko je tu bakunici da bi drugo leto bilo prašcici od par kvintalici", za jaja: "koliko je tu kupcici da bi bilo kokoš i pulaštrici i svaki ima pet šest kili", a za vino: "koliko je tu kapljic da bi drugo leto bilo tolitri i da bi naš (imenuje se domacina) napuni sve bacve i bacvice, buidore i buidorice, a za kolejane dve tri damijane".
Na kraju svakog predstavljanja dara kralj poziva kolejane: »Svi ki ste okole recite amen«, a oni složno uglas odgovaraju: »Amen«. Domacini ih tada pocaste vinom, kolacima ili nekim toplim napitkom. Nakon cestitki i kraceg druženja kolejani na oproštaju od domacinima pjesmom zahvale: »Alla famiglia vita giuliva, e cento anni del ciel, evviva, evviva«.
Iako su cijele noci koledvali i na svakom kucnom pragu otpili barem gutljaj vina, na blagdan Sveta tri kralja svi se kolejani okupljaju na misi na koju se prinesu darove: veliki kolac (ukrašeni slatki kruh), kobasice, jaja i vino. Nakon mise svecenik po obicaju izreže kolac i podijeli ga puku, a potom se za sve župljane i njihove goste prireduje zabava na kojoj se caste darovima sakupljenim na kolejanju.
Obicaj koledve ili kolejanja, kako se naziva u Kaldiru nekoc je bio poznat i održavao ne samo mnogim Istarskim mjestima, vec i u sjevernoj Italiji, a poznaju ga i drugi krajevi Hrvatske. Koledva dolazi od latinske rijeci calendae (prvi dan), a oznacava prvi dan u mjesecu kada su se placale obaveze ili poravnavali dugovi. Tako i danas, poput svojih davnih predaka, primajuci darove sumještana Kaldirci kolejanjem poravnavaju dugove, razmirice, nesporazume... i neoptereceni ulaze u novo godišnje razdoblje.
Ovaj jedinstven pucki obicaj Kaldirci su predstavili na 35. medunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 2001. i na 1. medunarodnom festivalu jaslica i božicnih obicaja u Hrvatskoj »Mirisi, zlato i tamjan - Božic u Dubrovniku« 2005. godine, a buduci da je preksinoc Kaldriršcinom koledvalo mnogo mladih to svjedoci kako ova lijepa tradicija nece izumrijeti. (Zapisao i snimio Mirjan RIMANIC)