Ovacijama oduševljene publike ispracena je premijera predstave Dragutina Lucica Lucea „Lindarski kaban", koja je u režiji Jasminka Balenovica uprilicena u Istarskom narodnom kazalištu-Gradskom kazalištu Pula u petak navecer.
Vrlo zabavna, simpaticna i vesela predstava u trajanju od oko sat vremena, višekratno je uspijela izmamiti smijeh kod posjetitelja koji su se na tren vratili u svijet djetinjstva i bajki, a istodobno percipirajuci atemporalnu po(r)uku o stvarnosti, zbilji i fikciji.
Predstava je u cijelosti izvedena na lindarskom mjesnom govoru, koji dan-danas ima svega desetak govornika, pa je tim više hvalevrijedna Luciceva ideja da na tome dijalektu napiše tekst za ovu predstavu.
Uloge tumace Helena Minic, Rade Radolovic i Teodor Tiani koji su se prilicno dobro snašli u tom rijetko korištenom dijalektu s vrlo duhovitim replikama.
Inspiracija za nastavak ove predstave potjece iz Andersenove pripovijesti "Carevo novo ruho", a simpaticnu scenografiju, potpuno uskladenu s tekstom, kreirala je Lada Badurina. Vrckavi kostimi djelo su Katarine Radoševic Galic, a tijek radnje prati izvrsna glazba Livija Morosina i Tomislava Šestana koja postaje i svojevrsnim naratorom, sastavnim dijelom fabule.
U predstavi ima dosta govora tijela, tako da je došao do izražaja i rad suradnice za scenski pokret Andree Gotovina.
Andersenova pripovijest dobila je, u reinterpretaciji i opetovanome išcitavanju Dragutina Lucica, poseban prizvuk - to je i bajka i pouka, i poruka i poticanje na analizu jer je prica o autoritetu, moci, karakteru, vladavini, politici, aristokraciji i demokraciji uvijek i više nego aktualna.
„Mogao sam mirne savjesti izabrati lindarski idiom za jezik kazališnog cina. Mogao sam izabrati i rijec kaban. Jer Lindar navodno uopce ne postoji, lindarski zajik tek je izmišljeni naziv za jedan "nepostojeci jezik", kaban je rijec o kojoj se dvoji dohodi li uopce iz tog "nepostojeceg jezika"?! Je li moguce nakon svega zakljuciti da je toliki trud oko jednog kazališnog komada raskrinkan kao trud ni oko cega?! Jednostavno: Mnogo vike ni oko cega", zapisao je Dragutin Lucic Luce u prigodnoj knjižici.
Nakon predstave brojna publika i akteri družili su se na domjenku, gdje su mogli razgledati i prigodnu knjižicu u biblioteci INK-a o predstavi koju je uredio Miodrag Kalcic, fotografije potpisuje Saša Miljevic, a graficki su je oblikovala dva Olega - Šuran i Morovic. (V. BEGIC; snimio S. MIJEVIC)