Dok prvašica Rosana Medica sriče i piše prva slova, njena sestra Barbara u trećem razredu obrađuje imenice, umanjenice i uvećanice, a to gradivo ponavljaju i učenici četvrtog razreda; Bernard Šverko i Đulijano Šverko.
Različitih su školskih generacija pa ipak svi sjede u istom razredu, u klupi do klupe, i imaju istu učiteljicu jer učenici su najmanje istarske škole, u kojoj se đaci mogu nabrojiti na prste jedne ruke.
Ta se škola nalazi u Lanišću, u sastavu je OŠ Vazmoslava Gržalje iz Buzeta, a smještena je u teritorijalno najvećoj istarskoj općini, na čija 144 četvorna kilometra površine živi tek 329 stanovnika.
- U ovoj školskoj godini imamo četiri učenika u kombinaciji tri razreda, prvog, trećeg i četvrtog, kaže nam jedina učiteljica ove škole Sandra Bartolić Vugrinec.
Na pitanje kako onda izgleda jedan školski sat odgovara: "Zanimljivo. Moram imati puno kondicije i čitavih 45 minuta skakati kroz gradivo iz razreda u razred. Dok radim s jednim učenikom, ostali moraju samostalno raditi, a često imamo tematske dane gdje jednu temu obrađujemo zajedno, onda je to jednostavnije i svima zanimljivije".
- Već nekoliko godina u školi imamo četiri osnovca, nikada nismo pali ispod tog broja, a najviše ih je bilo 18, i to upravo prije petnaest godina kada sam počela raditi u Lanišću, prisjeća se učiteljica Sandra, koja je rodom iz Buzeta, a živi u Motovunu.
Je li učiteljica stroga, propitkujemo mališane, a oni uglas odgovaraju: "Nije stroga, ista je kao i naše mame." (piše i snimila G. ČALIĆ ŠVERKO)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU