Ugledni strucnjak za ribarstvo dr. Alen Soldo, koji predaje na splitskom Sveucilišnom studijskom centru za studije mora, optimist je u pogledu EU pravila za hrvatsko ribolovce. Kao savjetnik ministra Cobankovica i jedan od strucnih pregovaraca s EU-om, kaže da je zadovoljan postignutim, ali upozorava i na nove okolnosti na koje ce se hrvatski ribarski sektor morati naviknuti.
Što znaci "privremenost" kod odredbi o kocarenju, koje posebno zanimaju ribare u Istri i na Kvarneru? Hoce li od 2014. ipak vladati druga pravila?
- Europskim pravilima zabranjeno je kocarenje unutar pojasa od tri nauticke milje od obale, ako je dubina manja od 50 metara. Hrvatska je ipak dobila tranzicijski period do 30. lipnja 2014. godine, do kada se u tom podrucju može kocariti od 1,5 NM, a za brodove do 15 metara dužine i dalje ostaje važeca granica od 1 NM. Naša ribarska administracija mora odmah poceti s izradom plana za upravljanje jer je EU dao mogucnost Hrvatskoj da se uz dobar plan upravljanja ovakav režim kocarenja može nastaviti i nakon tog datuma. Stoga je jasno da posao nikako nije gotov, vec je preskocena glavna prepreka, ali ostalo je još mnogo manjih.
Koje bi tradicionalne alate naši ribari mogli zadržati, a na koje se nacine više ne bi, po EU pravilima, moglo loviti ribu?
- Pregovorima je došlo u pitanje ribarenje s 15-ak naših tradicionalnih alata, s obzirom da pravna stecevina EU-a takve alate i tehnike ne poznaje te time i ne dopušta. Najveci problem je bio u tome što EU ne dozvoljava ribolov tim alatima unutar pojasa od 1 NM, a i velicina oka nije prilagodena EU pravilima. Ipak, uspjeli smo se izboriti za nastavak ribolova vecinom ribolovnih alata na nacin na koji se oni i danas koriste. Alati kojima ce se morati prestati raditi ulaskom Hrvatske u EU jesu obalna povlacna mreža kocica, radi kocarenja unutar pojasa od 1 NM, koja ima premali promjer oka, te mreža potegaca srdelara, s obzirom da i ona radi unutar pojasa od 1 NM i lovi srdelu, što je europskim pravilima zabranjeno. Takoder, plivarica oližnica ce morati mijenjati minimalnu velicinu oka mreže na 7 mm, jer u EU-u ne postoje nikakve plivarice ispod te velicine. Svi ostali alati i tehnike se ne trebaju mijenjati, ali i ovdje imamo obavezu izrade plana upravljanja, kojim cemo pratiti stanje lovljenih populacija i dokazati da takav ribolov ne djeluje preštetno.
Mali ribari idu u povijest, izgleda... No, što da radi obitelj s brodicom, koja tradicionalno lovi ribu i povremeno nešto proda?
- Mali ribolov ce kao kategorija vrijediti do kraja 2014. godine, do kada se oni koji ispunjavaju uvjete mogu prebaciti u kategoriju malog obalnog ribolova. Oni koji ne budu ispunjavali uvjete, primjerice imali navršenih 60 godina i imovinski cenzus, moci ce se prebaciti u sportski ili rekreacijski ribolov. Što se tice onih koji su dosad prodavali ribu, a nisu bili gospodarski ribari, moram napomenuti da je to ionako zabranjeno, ali ce im u novoj kategoriji malog obalnog ribolova to biti zakonski dozvoljeno u dnevnoj kolicini od 5 kg, s time da ulovljeno mogu prodavati samo u mjestu prebivališta.
Hoce li Talijani izloviti ribu s naše strane dok se hrvatska flota osposobi da krene izvan granica našeg mora?
- Brojni podaci pokazuju da je stanje populacija riba i drugih morskih organizama definitivno mnogo bolje na našoj strani nego na talijanskoj, iako je to relativna usporedba, s obzirom da je stanje, opcenito gledajuci, i kod nas poprilicno loše. Stoga nam zasigurno ne bi odgovaralo da bilo tko, pa i Talijani, dobije mogucnost ribolova u našim teritorijalnim vodama, jer bi se ionako preveliki ribolovni napor dignuo iznad mogucnosti prirode da se obnovi. Trenutacno je u EU-u na snazi propis kojim se dozvoljava jednoj državi clanici da zabrani ribolov floti druge clanice u svome teritorijalnom moru, ali taj propis istjece 31. prosinca 2012. godine. Prije tog roka treba napraviti reformu zajednicke ribarske politike EU-a, a vecina zainteresiranih je izrazila mišljenje da bi bilo dobro ako bi se taj propis produžio i u sljedecem razdoblju. Ipak, Hrvatska nece moci sudjelovati u reformi jer još nece biti clanica EU-a, tako da moramo dobro pratiti što ce se dešavati.
Mnogo je vike oko slovenskih ribara, koji mogu loviti do Vrsara i Funtane. Je li ta opasnost da oni ugroze istarske ribare realna?
- Ribarski dio SOPS-a nam nikad nije bio potreban i osobno mi nikako nije jasno zašto ga nismo vec ukinuli. No, politicari to nisu ucinili pa se ribari i strucnjaci stalno moraju vracati na njega i baviti se rješavanjem tog problema. Hrvatski dio ribarskog podrucja obuhvacenog SOPS-om je skoro šest puta veci od slovenskog teritorijalnog mora i time je jasno da hrvatski ribari nemaju nikakav interes za njegovim implementiranjem. U ribarskom smislu mislim da ni slovenski ribari nemaju neki veliki interes, s obzirom da bi im se time povecao ribolovni napor i u njihovom dijelu mora. Daljnjim nerješavanjem ovog problema postoji realna opasnost po istarske ribare pa se nadam da ce naši politicari ipak poslušati ribarske strucnjake.
Može li hrvatsko ribarstvo pretrpjeti i pobijediti izravnu EU konkurenciju koja nas ocekuje?
- Hrvatsko ribarstvo ima konkurentan proizvod i to dokazuje cinjenica da je naše ribarstvo jedna od izvozno najorijentiranijih grana industrije. Malo ljudi zna da je vrijednost izvoza tune veca od vrijednosti pšenice, o kojoj se konstantno razglaba. Nažalost, ribarska industrija se vec desetljecima bori sama jer je država baš i ne prati. Najbolji primjer je stanje tržišta i prometa ribom, koje je i dalje na razinama od prije dva desetljeca. Ulaganjima u infrastrukturu, pri cemu se primarni ciljevi moraju odrediti u skladu s pravilima struke, a ne po necijim osobnim interesima, naše ribarstvo ima veliku šansu da ulaskom Hrvatske u schengenski režim stvarno profitira. Kako ce, nažalost, do tada proci još nekoliko godina, i s obzirom na trenutacno stanje ribarstva, bojim se da ako odmah ne pocnemo djelovati na pravi nacin, veci nam dio industrije, a time i ribara, nece ni preživjeti sljedecih nekoliko godina. (D. GRAKALIC)