Prvi dan travnja u Puli donosi potpuno drugačije koncertno iskustvo. Za osam dana u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula nastupit će Big band Slovenske radiotelevizije pod vodstvom Puljanina Mirona Hausera, trombonista u istom orkestru.
Miron Hauser diplomirao je studij jazz trombona na Sveučilištu za glazbu i primijenjene umjetnosti u Grazu, a zatim je postdiplomski studij završio na Muzičkom konzervatoriju Giuseppe Tartini u Trstu. Stalni je član Jazz orkestra Hrvatske radiotelevizije, a svira s raznim jazz i pop izvođačima u Hrvatskoj i inozemstvu.
No, dugo je već zaokupljen glazbom latinoameričke provenijencije. Tu svoju strast predstavit će autorskim programom pod naslovom "Tu fragancia", što je njegova osobna reinterpretacija različitih kubanskih popularnih i folklornih žanrova. Izazovan i atraktivan program, nakon zagrebačke i zadarske, imat će priliku iduće subote čuti i pulska publika.
Uz atraktivne goste (Hrvoje Rupčić, Cubismo; Lazaro Amed Hierrezuelo Zumeta s Kube) ovaj će koncert biti poslastica ljubiteljima jazza, latina, ali i široj publici koja ima priliku poslušati nešto nesvakidašnje. Uoči koncerta razgovarali smo s autorom programa Mironom Hauserom koji će tu večer imati čak trostruku ulogu skladatelja, dirigenta i solista.
- Kako je uopće nastao ovaj cjelovečernji autorski program? Jesu li to sve nove skladbe koje ste skladali posebno za ovu priliku ili su one nastajale tijekom godina?
- Svake godine u ciklusu Jazz orkestra Hrvatske radiotelevizije održi se jedan koncertni program na kojem se izvode skladbe članova orkestra kada se imamo priliku pokazati ne samo kao instrumentalisti, već i kao skladatelji, jer mnogi od nas bave se skladateljskim radom. Tako sam se u prosincu 2014. prijavio na taj program svojom tada novonastalom skladbom "Tu fragancia", na koju me inspirirala forma danzona, plesne forme koja je na Kubi bila jako popularna tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. S obzirom da sam tada kod kuće puno slušao te stare kubanske danzone, napisao sam svoju, suvremenu verziju koja se svidjela našoj ravnateljici Ivani Kocelj i ponudila mi je autorsku večer u narednoj koncertnoj sezoni. To je zapravo bila motivacija da napokon napravim ono što sam dugo htio - odati hommage kubanskoj glazbi koja me već dugo inspirira i od koje puno učim. Svoj sam program sastavio kao potpourri različitih kubanskih žanrova - neki pripadaju prošlim vremenima, neki su još aktualni, neki pripadaju folklornoj tradiciji, dok drugi proizlaze iz klasične ili popularne glazbe. Jako sam sretan i zahvalan što sam dobio priliku imati svoju autorsku večer jer sam u tom procesu skladanja, koji je intenzivno trajao više od godinu dana, puno naučio.
- Otkud vaše zanimanje za kubansku i općenito latinoameričku glazbu?
- Prije nekoliko godina pročitao sam sjajnu knjigu o povijesti kubanske glazbe u kojoj autor odgovara: "Ljudi su me često pitali zašto sam se zainteresirao za kubansku glazbu. Kratak odgovor bi bio - jer imam dobar ukus". I taj njegov odgovor sam posudio i uvijek ga koristim kad mene to pitaju. Mogao sam se poistovjetiti s njegovim iskrenim i direktnim objašnjenjem.
- Kada se dogodio spoj jazza, glazbe u kojoj ste se obrazovali te latina, žanra u kojem ste samouki?
- "Virusom" salse i srodnih glazbenih vrsta zarazio sam se kada sam kao još 13-godišnjak prisustvovao koncertu popularne kubanske timba grupe Los Van Van. I od tada sam znao što je nedostajalo glazbenom svijetu koji me okruživao. Punk, pop, funk, techno, klasična glazba, sva moja dotadašnja slušateljska i praktična iskustva dobila su element koji je nedostajao - u kubanskoj glazbi pronašao sam svoj groove. To je bio ritam koji je za mene značio glazbeni protok. I usprkos školovanju akademskog jazz glazbenika, taj groove nije se izgubio u moru ostalih vrijednih utjecaja koje sam upio. Naprotiv, kubanski je groove samo jačao i oplemenio moj izričaj kao glazbenika skladatelja i izvođača. Kuba je ritmički jedna od najbogatijih kultura na svijetu. Stoga ne čudi da je meni, upravo ona najglasnije odzvanjala neprestano me podsjećajući na važnost ritma u jazzu. Što više uranjam u materiju kubanskih ritmova i što više osjećam kako oni penetriraju u moje bavljenje jazzom, pred sve sam većim osobnim izazovom. Baš kao što je i veliki Dizzy Gillespie jednom prilikom napisao: "Više od trideset godina bavim se afro-kubanskom glazbom, ali kad god čujem prave kubanske majstore osjećam se samo kao mali seljak iz Južne Karoline." (Z. ANGELESKI)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU