"Koliko muka je propati dok ni umra tu pod murvom. Slini je, pogledom traži pomoc, travu je griza da bi se ispovraca, ali vec je bija slab, nije moga. Davala sam mu vodu, ruku u usta stavljala, ali nije bilo pomoci", s tugom i ogorcenjem pripovijeda Ana Radetic o sudbini koja je prije desetak dana zadesila njenog psa Ena u dvorištu obiteljske kuce u Kringi.
Pas je uginuo u sat vremena, tako da je vec pozvane veterinare morala obavijestiti da ne krecu prema Kringi. Istog dana uginuo je i susjedov pas, a od njenih pet macaka u posljednje su vrijeme nestale tri. Smatra da netko konstantno truje životinje. Zakljucuje to po simptomima trovanja, slinjenju, obamrlosti udova i napuhanosti.
Ogorcena je zbog uginuca psa, a dodatno i zato što se trovanje dogodilo u njenom dvorištu. No, ne tvrdi da je otrov postavljen u dvorište, "jer su ga mogle donijeti i macke, ali ne izdaleka". Upozorava da se postavljanjem otrova ugrožavaju i ljudi, a narocito djeca, koja lako mogu s njim doci u doticaj. Sumnja tko ga je postavio, ali ne može biti potpuno sigurna, jer osobu nije vidjela na licu mjesta. Šokirana nemilim dogadajem, nije obavijestila policiju, a psa je u meduvremenu pokopala.
"Da sam zvala policiju, oni bi poslali uzorak na analizu i utvrdili o kojoj se vrsti otrova radi, ali ne vjerujem da bi mogli nešto više od toga", kaže nam Radetic. Dodaje da ovdje ima dosta macaka koje se nekontrolirano razmnožavaju, ali to se mora rješavati na drukciji nacin. Iz Barata, gdje živi, svakodnevno dolazi u Kringu, gdje obnavlja rodnu kucu. Boji se sada i za sudbinu psa Nena iz istog legla. Susjed kojem je takoder uginuo pas nije želio komentirati eventualno trovanje. Takoder, u vrijeme našeg posjeta dvorištem je šetala macka s vidljivim ozljedama vrata koje upucuju na posljedice žicane zamke za životinje "lac".