Kino Valli bilo je u petak navecer puno, no razlog za to nije bila projekcija nekog hollywoodskog blockbustera, vec premijera dokumentarca o pulskoj glazbenoj subkulturnoj sceni "Grad izobilja".
- Ovo je prica o vremenu koje je postavilo temelje za sve ovo danas, kazao je prije projekcije scenarist i redatelj Zlatko Gotovac, a uz njega je bio scenarist, redatelj, snimatelj i montažer Mladen Medic, dok je u autorskom timu još i koordinatorica projekta Mihaela Tikvicki.
Gotovo 60 sugovornika koji su bili ili još uvijek jesu dio scene ispricalo je o gradu koji se mijenjao dok su se mijenjale i prilike u tadašnjoj državi koja je nestala u pepelu rata devedesetih. Prolog pocinje 1978., dok je veliki voda brojao zadnje dane, a scenom vladala diskomanija za koju pokojni Branko Crnac Tusta samo kaže da je bila katastrofa. Odjednom se pojavio punk - i tu pocinje prava prica jer se radi o stilu koji je promijenio lice pulske scene.
U Puli su punk prvi zasvirali Problemi, ali novi buntovni glazbeni pravac donio je i novi stil oblacenja, zbog cega je punker, kako je kazao Todor, bio "meta", dok se Vladimir Dugandžic i Nikola Vojnovic prisjecaju obaveznih legitimiranja, a policajci bi, pritom, punkerima u vecini slucajeva zalijepili i šamar, s tim da bi bilo dobro ako bi ostalo samo na tome. Tu je bilo i pregledavanje ili kako je netko rekao "filtriranje" tekstova, što bi radile nadležne partijske institucije koje su ocjenjivale jesu li stihovi u skladu s proklamiranom politikom.
Protagonisti "Grada izobilja" pricaju i o prvim gitarama i pojacalima te prvim gitarijadama na koje bi se bendovi masovno prijavljivali, ali i o koncertima u mjesnim zajednicama u kojima je po rijecima Mire Kusacica nastajao underground. Pravi grad izobilja ipak je za Puležane tada bio Trst, kako kaže Duško Vujat, "izlaz na zapad, obecani grad" u kojem su se masovno osim žvakaca kupovale i ploce, za što je glavno mjesto bila Discoteca 33.
Sugovornici se takoder prisjecaju i izrade propagandnog materijala, što je s današnje pozicije cudan naziv za plakate kucne izrade koji bi se potom potajice lijepili na zidove i kioske, a ti plakati bi se nerijetko lijepili u petak ujutro za koncert koji bi bio te veceri. Zato je tu bilo Korzo, internet tog vremena, na kojem su se okupljale razlicite ekipe, od punkera do šminkera, i na kojem se moglo doznati sve pa nije bilo potrebe, kako je to objasnio Goran Curic Cotka, nekog zvati telefonom jer bi se ionako sreli na Korzu.
Spominju se tu i Marelica, pa i brodogradilište Uljanik u kojem su se preko veze fotokopirali fanzini i plakati. Scena je bila vrlo živa, no nitko od tadašnjih bendova osim KUD Idijota i Gustafa nije se probio van granica grada i poluotoka. Sugovornici iznose razlicite teze pokušavajuci dokuciti zašto je tako bilo, no jedinstvenog zakljucka nema.
Film nije posvecen samo punku, vec i drugim pravcima koji su se tada pojavili. Primjerice, metal je u Puli došao na plodno tlo o cemu medu ostalim govore clanovi prvog speed thrash benda u Jugoslaviji, a to je bio pulski Devastation. Ima tu još dosta tema koje je "Grad izobilja" obuhvatio, a od sugovornika spomenimo Marina Piuka i Maurizija Di Capuu iz Problema, po cijoj je pjesmi film djelomicno i dobio naziv.
"Grad izobilja" uspio je u namjeri da pokaže da je Pula u razdoblju od 1978. do 1991. bila prilicno živa i da je scena bila jaka. Film je prilicno dinamican, autori su se svojski potrudili ne samo naci zanimljive sugovornike, vec su od njihovih izjava sklopili suvislu pricu koju su obogatili starim fotografijama i rijetko videnim videoisjeccima te audiosnimcima. Uostalom, na filmu se radilo osam godina. Kao što rekosmo, cijela prica stavljena je u kontekst društveno-politickih zbivanja na koje nas podsjeca glas Saše Brnabic uz slike tekstova iz tadašnjeg Glasa Istre.
Nakon premijere uslijedio je koncert u klubu Uljanik na kojem su nastupili grupe Monah i Sake, uz DJ Alexa. Reprize filma su na programu kina do utorka. (M. RADIC; snimio Dejan ŠTIFANIC)