Pjesnik opće prakse, ili pjesnik preko razglasa, onaj koji pjeva po kućama; ima repertoar za zaljubljivanje, svatove i rastave, srećković na čiju su stranu još zarana stale žene i na taj način mu je bio zagarantiran uspjeh te je ušao u duše svih onih koji vole slušati glazbu, čuti stihove i pjevušiti pjesme koje ni nakon više od pola stoljeća ne silaze s usana mnogih ljubitelja lika i djela Arsena Dedića.
To je okosnica prvog koprodukcijskog filma "Moj zanat", jednog srpskog redatelja, Mladena Matičevića, i s većinskom hrvatskom produkcijom, HAVC-a i producentice Vere Robić-Škarica, s direktorom fotografije Borisom Poljakom i montažerkom Suzanom Bašković te nizom poznatih suradnika.
To je potrebno istaći kada je riječ o Arsenu Dediću, čovjeku i autoru koji cijelog života spaja i okuplja prijatelje kao dio svog oslonca u radu i druženju, ali i kao vlastiti svijet u kojemu najbolje pliva i u kojemu se ogledava. Vjerujem da je i redatelj to osjetio i da se odlučio za komorno-kabaretski prostor Hrvatskog društva filmskih radnika na Britancu i za crno-bijeli filmski zapis u kojemu Arsen s male pozornice i u stand up stilu priča i pjeva, zabavlja i svira upravo društvu onih probranih u publici, među kojima su na prvom mjestu prijatelji, od Tereze i Tonka, Predraga i Pere, Škarice i Roberta, do Enesa, Tashe., Željka…
I, naravno, neizostavnog Branka Bulića za klavirskom pratnjom - najstarijeg pijanista na hrvatskoj estradi - ili po ocu s Muča, odnosno po Arsenu "mučkog pijaniste i pratitelja".
Ipak, okosnica filma je njegova legendarna pjesma "Ono sve što znaš o meni", kao podloga za čitanje biografije autora na čiji se spomen imena Arsena Dedića svatko prisjeti bar jednog stiha i note koja ga brzo uljulja u onaj mediteranski romantični smiraj.
Ima u tom njegovom predstavljanju i elemenata boemstva, posebno kada govori o svom velikom uzoru Tinu, prijatelju po peru i stihu Golobu; šarmera i bonvivana kada se prisjeća svih svojih ljubavi, od prve supruge, pa prve burne veze s Božidarkom Frajt s kojom ga veže i zajednički prvi film "Živa istina" Tomislava Radića - njoj kao nezaboravna uloga, njemu kao prva filmska glazba - pa do fatalne Gabi koja se "dobro udala", kako kaže Arsen, a oboje postali naše životne konstante.
Film je zapravo na tragu onoga "što bi ste sačuvali u vremenskoj kapsuli za buduća vremena", a kako Arsena znamo u dušu, sve ono što znamo o njemu još jednom smo ponovili uz smijeh i glazbu, zabavljajući se njegovim dosjetkama, razgaljeni njegovim ljubavima prema majci Veroniki, supruzi Gabi, kćeri Sandri, unukama Lu i Emi koje je opjevao, sinu Matiji u čijem sviranju uživa i napose toj pupčanoj vezi koja ga drži za rodni Šibenik i sve one zagrebačke priče koje su odavno mnogi prisvojili kao svoje studentske s prvim dodirima ispod stola, podstanarstvu u Jurjevskoj, plesnjaku na Ribnjaku…(Mate ĆURIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU